( Job 38,1.8-11; Ps 107,23-26.28-31; 2Kor 5,14-17; Mk 4,35-41)
Prošle nedjelje započeli smo govoriti o Božjem kraljevstvu koje je u središtu Isusovog učenja. Uvidjeli smo kako Isusovo učenje nailazi na ne razumijevanje i na veliki otpor da se to Kraljevstvo približi ljudima. Razlog tome jest to što čovjek ne stavlja Boga u središte svog života.
Danas nastavljamo dalje pratiti Isusa. Zajedno ćemo zaploviti s Isusom i njegovim učenicima na lađi, doživjet ćemo jednu novu avanturu. Isus danas pred nas stavlja svojevrsni ispit vjere, želeći probuditi u nama usnulu vjeru.
U vremenu kojem je Isus živio, čovjek je tada svijet i prirodu oko sebe promatrao sasvim drugačije nego mi danas. Kultura je bila obilježena grčko-rimskom mišlju. Uz politeizma, vjerovanje u više bogova nicale su i razne filozofske škole koje su tragale za istinom. Oni su zapravo pokušavali doći do spoznaje na koji način i zašto se određeni prirodni fenomeni, poput zvjezdanih konstelacija, oluja, potresa, bolesti i smrti događaju. Tko upravlja tim prirodnim procesima, čovjekovom sudbinom i što se događa nakon smrti?
Danas pomoću prirodnih znanosti možemo doći do većine objašnjenja prirodnih zbivanja, a opet s druge strane znanost nam ne može dati odgovor; koja to sila upravlja fizikalnim zakonima prirode i što se to događa s čovjekom nakon smrti?
Tu gdje prirodna znanost zastaje sa svojim odgovorima, tu započinje kršćanska znanost, teologija, koja rasvjetljuje ono što nadilazi samog čovjeka. Ona nam objavljuje Stvoritelja koji se objavljuje u stvaranju cjelokupnog sustava, ono što je vidljivo i nevidljivo. Ali ni to čovjek ne bi mogao spoznati da njegov um nije prosvijetljen vjerom. Vjera zapravo, traži razumijevanje. Tko stvarno vjeruje, traži da bolje upozna onoga u koga vjeruje i da bolje shvati ono što je on objavio. Sv. Augustin će reći: “Vjerujem da razumijem, i razumijem da bolje vjerujem.“
Ponekad nas mogu začuditi neki Isusovi postupci u evanđelju. Možemo reći da je i Isus od svojih učenika prije svega tražio razumsku vjeru, ne neku vjeru u prirodne sile i bogove koji upravljaju tom prirodom, nego vjeru u jednoga Boga Stvoritelja koji je gospodar svega stvorenog, onog vidljivog i nevidljivog.
Nakon što je Isus nasamo učenicima tumačio prispodobe o Kraljevstvu Božjem, on sada želi provjeriti koliko i što su razumjeli od svega onoga što ih je poučavao. Pripremio im je svojevrstan test ili ispit iz vjeronauka. Bog ponekad i nas želi ispitati, provjeriti našu vjeru. Taj ispit vjere nije tako lagan. Stavlja nas u određenu kušnju, kao što je stavio Joba. Dopušta da dođemo u određenu životnu oluju, opasnost kako bi provjerio koliko imamo povjerenja u Njega. Apostol Jakov je zapisao: Radujte se kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. Kada se nađemo u nekoj životnoj teškoći, koga zazivamo u tim trenucima za pomoć? Najčešće se čovjek odmah sjeti Boga i pita: „Zašto dopuštaš da mi se to događa?“ Zapravo trebali bi sebi postaviti pitanje: imam li ja vjere da unatoč toj opasnosti u kojoj sam se našao, vjerujem da će me Gospodin iz nje izbaviti?
Prikaz prestrašenih učenika u lađi na olujnom moru nam govori koliko zapravo imamo povjerenja u Uskrslog Krista. Isus nakon što je zapovjedio olujnom moru da utihne, pokazuje se učenicima kao onaj koji u sebi ima silu i snagu, da je on gospodar svega stvorenoga.
Time naznačuje da Kraljevstvo Božje koje naviješta da je zaista već prisutnu po Njemu. Da se po njemu događaju čudesne stvari. On obnavlja i stvara uvijek nešto novo. Ono što je bilo u čovjeku narušeno grijehom, razoreno, sada po njegovoj smrti i uskrsnuću čovjek postaje novo stvorenje. Što više, čovjek i nakon smrti nastavlja živjeti u Njemu. Apostol Pavao kaže, onaj koji je kršten taj više ne živi za sebe, nego od sada živi za Isusa Krista, koji je za sve nas umro i uskrsnuo.
Pitanja koje postavlja Isus učenicima; „zašto još uvijek u vama postoji strah? Zar još nemate vjere?“, traži i od nas da odgovorimo na njih. Kada na nas navale razne oluje ovoga svijeta, brige, strahovi, patnje, pa čak ako se nađemo i u smrtnoj opasnosti, Isus nam govori: ja sam s tobom. Ne trebaš se ničega bojati. Samo imaj povjerenje u mene i ja ću smiriti svaku oluju u tihi povjetarac. Ja ću te dovesti u željenu luku, gdje ćeš pronaći sigurnost života.
Nije li upravo Crkva ta željena luka u kojoj možemo pronaći utočište? Možda Crkva neće riješiti probleme tvog upisa u srednju školu ili na fakultet. Možda neće riješiti problem tvoje nezaposlenosti ili isplatu plaće za tvoj rad. Ali u njoj ćeš pronaći novu životnu snagu, pronaći ćeš ljude koji žive od svoje vjere i koji dijele međusobno svoje životne teškoće. Naposljetku, u njoj ćeš pronaći Uskrslog Krista koji poziva sve one koji traže sigurnost života da dođu i prime utjehu i mir za kojom čezne njihova duša.
Isus itekako za tebe mari, on te želi sačuvati od opasnosti ovoga svijeta, želi te privući svojom ljubavlju i u tvoje srce utisnuti svoj mir. Svojom riječju dolazi dotaknuti dubinu tvoje duše kako bi spoznao da sve one oluje kroz koje si prošao, da je to bilo samo zato da učvrsti tvoju vjeru. Zato se sada radosnog srca zahvali Gospodinu za dobrotu njegovu i za sva čudesna djela koje je učinio u tvome životu poradi tvoje vjere.
vlč. Siniša Blatariuć