( Post 3,9-15; Ps 130,1-8; 2Kor 4,11-5,1; Mk 3,20-35)
Već od ranog djetinjstva roditelji nastoje svoju djecu učiti da razlikuju što je za njih dobro a što loše. Iz iskustva znademo da treba činiti dobro, a bježati od zla, da treba ljubiti i praštati i da je u tome veličina života. Pa ipak, činimo toliko zla, ne možemo praštati, grabimo sve oko sebe, kao da je sve samo za nas i kao da smo sami na svijetu. Očito nam je da svjetlo postoji u svijetu, a ipak osjećamo da smo utonuli u tamu. Slutimo da postoji Bog, srce nam ga gotovo pipa, a opet je tako daleko i nesigurno. Htjeli bismo biti dobri, a zlo je jače od nas. Gdje je uzrok, gdje su korijeni toj nedosljednosti i toj nemoći u nama? Kako iz toga van? Postoji li izlaz?
Ipak postoji netko tko nam je o tome progovorio i otkrio uzrok zla, grijeha. To je sam Bog, po svojoj riječi zapisanoj u Bibliji. No nije ostalo samo na riječi već je to pokazao i djelom po svom Sinu Isusu Kristu. Upravo Isus se suprotstavlja jednom od najvećih neprijatelja čovjeka. Čuli smo u današnjem evanđelju kako su Isusa u jednom trenutku počeli smatrati da je opsjednut „izvan sebe“ i zato pozivaju njegovu obitelj da dođu po njega.
U međuvremenu dok nije došla njegova rodbina, Isus se dao u raspravu sa nekim židovskim teolozima, rabinima koji su došli iz Jeruzalema, optužujući Isusa da sve ono što on čini od iscjeljivanja, liječenja, istjerivanja zlih duhova, da on to čini uz suradnju samog Sotone.
Da bi se Isus obranio od te njihove optužbe, postavlja im pitanje: „Kako može Sotona Sotonu izgoniti?“ U ovom evanđeoskom odlomku koje nam donosi evanđelist Marko, Isus razotkriva tko je to Sotona i koje su njegove namjere. On kaže da je Sotonino kraljevstvo u suprotnosti sa Božjim kraljevstvom kojeg on naviješta.
Već na prvim stranicama Biblije, čitamo kako đavao postavlja zamku i kušnju čovjeku, Adamu i njegovoj ženi Evi. Taj prikaz jest zanimljiv jer nam slikovito pojašnjava kako đavao djeluje u ovom svijetu, te na koji način čovjeka uvjerava da nije grješnik. Kako se čovjek ponaša kada učini nešto što zna da je loše? To nam zorno pokazuje primjer ponašanja malog djeteta, kada nešto loše učini, tada ne želi priznati svoju krivicu, nego je prebacuje na nekog drugog. Dakako, malo dijete to čini refleksno jer je još uvijek u fazi svog odrastanja kada još ne shvaća dovoljno što je to zapravo, krivnja ili grijeh.
Dok odrasli čovjek svjesno želi izbjeći vlastitu krivnju i odgovornost predbacuje na nekog drugog. Možemo reći da se želi sakriti iza drugog čovjeka. Zašto se danas mnoge takozvane korupcijske afere, koje se otkrivaju, za njih još nitko nije preuzeo krivnju?
Vratimo se mi ponovno Isusu, što zapravo on nama danas poručuje?
Poručuje nam da se ne igramo zazivanja duhova, odnosno da provjeravamo duhove. Jer Sotona danas na softiciran način nas želi odvojiti od Božjeg milosrđa. Mi se tako lako dademo zavesti i pristati na određene terapijske tretmane, od bioenergije, viskova, joge, reiki. Ili dopuštamo da mediji oblikuju našu savjest, pristajući uz mnoge alternativne ponude koje samo žele izvuči od čovjeka što više novaca, a ne nudi mu konkretnu pomoć. Sve to odvodi kršćanina od vjere u uskrslog Krista i vodi ga prema utjecaju zlog duha te počinje misliti da je to dobro za njega a zapravo čini grijeh protiv Duha Svetoga jer pristaje na Sotonina djela.
Zašto ima toliko podijeljenosti u našem društvu? Zašto ima toliko razorenih obitelji? Zašto se mnogi katolici udaljuju od Crkve, svoje vjere? Zašto toliko nemira i neprijateljstva među narodima?
Netko će reći da na to utječu neki moćnici ovoga svijeta ili političke vođe. No, u pozadini svega stoji neprijateljstvo između sotoninog roda i ženinog roda, koje je već u Knjizi Postanka prorečeno. Ali na kraju pisac najavljuje konačnu pobjedu čovjeka, naviještajući nekog pojedinca koji će se u budućnosti zauzeti za ljudski rod. Tu dolazimo do Isusa Krista koji dolazi osloboditi čovjeka od utjecaje Sotone te unatoč tome što Sotona čvrsto čuva svoju kuću, što se služi podmuklim sredstvima da zavede čovjeka, ipak Isus je jači od njega i oduzima Sotoni ono što si je prisvojio.
Nemojmo dopuštati da nas prolazne stvari ovoga svijeta namame u đavolsku zamku. Sveti Pavao kaže da se u našem životu odvija sukob ljudske egzistencije. Život koji smo primili od roditelja, uočavamo kako je u neprestanoj opasnosti i borbi za preživljavanje. On svjedoči da je i sam kroz mnoge nevolje i smrtne pogibelji prošao, ali umjesto da ga sve to slomi, doživio je paradoksalnu situaciju, jer svaki puta vjera u uskrslog Krista pokazala se jačom i davala mu je snage u njegovom tijelu. Zato i kaže da onaj naš nutarnji nevidljivi duhovni život po vjeri u uskrslog Krista se u nama neprestano obnavlja. Upravo vjera daje nam snage da možemo voditi tu borbu koja se odvija između onih koji žele slijediti Krista i između onih koji su slobodno pristali uz Sotonina djela. A pobjeda i oslobođenje je na strani onih koji će biti spremni vršiti volju onoga koji je Isusa poslao. Isus takve naziva svojom braćom i sestrama.
Svi mi koji smo stali na Isusovu stranu činimo pobjedničku ekipu te stoga budite ponosni što se borite na njegovoj strani, jer sve dok se držimo u tom zajedništvu kao sestre i braća, Isus je uvijek s nama te nije važno što nas drugi smatraju pobožnima ili tradicionalistima jer mi se ne borimo za nešto što je vidljivo i prolazno nego za ono nevidljivo, ono što je vječno. Zato ovo malo što trpimo u ovome svijetu je samo privremeno u usporedbi s vječnom slavom koja nas čeka.