Još nema komentara

Tvrd grad

Brojna mjesta u Bibliji, ponajviše psalmi, izriču  pouzdanje čovjeka u zaštitu Božju:
 „Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,
što počivaš u sjeni Svemogućega,
reci Jahvi: Zaklone moj! Utvrdo moja!
Bože moj u koga se uzdam!“
(Ps 91,1-2);
Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
(Ps 18,3);
Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu spasenje.
Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati.“
(Ps 62, 2-3);
„…Tvrd grad mi imamo:
za obranu nam On podiže zidove i predziđa.
Otvorite vrata! Nek’ uđe narod pravedni
koji čuva vjernost,
čiji je značaj čvrst,
koji čuva mir jer se u te uzda.
Uzdajte se u Jahvu dovijeka,
jer Jahve je stijena vječna;…“
(Iz 26,1-4)


Štit; utvrda čvrsta, tvrđava; pećina, zaklon i utočište; stijena, to je Bog svome stvorenju. Slabe su naše riječi da izreknu snagu zaštite Svevišnjega. Štit pruža tek djelomičnu zaštitu: mada je u ruci, ipak treba paziti na to s koje se strane približava opasnost i tamo ga postaviti. Bedemi utvrde štite, ali ujedno i zatvaraju poput tamnice: može se dogoditi da neprijatelj presiječe opskrbu utvrde te nastupi oskudica. Zidovi unutar kojih se zaklanjamo mogu tijekom kakve katastrofe postati opasnost.  U pećini u koju bi se sklonili mogu boraviti divlje zvijeri. Na stijeni na koju bismo se popeli možemo izraniti ruke i noge. Usprkos svemu, najbolje što se riječima može reći jest ponoviti: štit, utvrda čvrsta, tvrđava, pećina, zaklon i utočište, stijena – to je Bog svome stvorenju.
Kralj David pjeva Bogu riječima (Ps 144,1-2):
Blagoslovljen Jahve, hridina moja:
ruke mi uči boju a prste ratu.
On je ljubav moja i tvrđava moja,
zaštita moja, izbavitelj moj,
štit moj za koji se sklanjam;…“

Štit nevidljiv, neprobojan oklop što odasvud obavija, to je Bog svojim vjernima. Ne treba se plašiti oštrih strelica mržnje, metaka zla, mina zlobe. Zaštićen štitom Jakoga može se neometano koračati bojnim poljem svijeta.
Onako kako naše tijelo štite zidovi kuća,  kako ga grije toplina vatre,  kako ga snaži krepka hrana i žeđ mu gasi čista voda – tako štiti, grije, hrani i poji duh naš Stvoritelj, Gospodar svjetova. On je Kuća bez zidova, Zdanje bez krova,  tvrd Grad bez granica. Doista, On uklanja sve zidove i ruši sve granice što nas od Njega dijele, otvara nam širom prostor slobode, otkriva neizmjerna prostranstva i neistražen svemir svoje biti. On ogrijeva dušu žarom svoje ljubavi, hrani život vjere svojim Tijelom, poji žedan duh s prebogatih Izvora svoga Duha.
Svevišnji je hrid spasenja onomu koga zadesi oluja u vodama mora života, hrid na koju stradalnik iznemogao dopliva, koje se može uhvatiti da na njoj predahne.
Pećina skrovita, tajna, drugima nepoznata, za susret u duhu, to je  Stvoritelj svojim vjernima. Skrit je ulaz te pećine; urezana u čvrstoj stijeni i hladovita, ona je obasjana prisutnošću Boga Živoga. Tu je sklonište čovjeku: sklonište od oluje i vihora, sklonište koje ne ruši potres, koje ne odnose bujice, koje ne obara vjetar, koje ne spaljuje vatra.


O, čovječe, stvoren po zamisli Onoga koji Jest, reci s uvjerenjem (Ps 73,28):
„A meni je milina biti u Božjoj blizini,
imati sklonište svoje u Jahvi.“!
Drži se Bogu blizu: ne mjeri vrijeme provedeno u molitvi i postu, ne štedi truda svojih ruku u naporu djela milosrđa, ne žali odricanja sebe, suza pokajanja, žrtve samozaborava… Ta znaš, svjestan si: i tad malo daješ, malo vraćaš u usporedbi sa silnim darom života u milosti kojega od Oca primaš.

BK

Postavite komentar