( Pnz 4,32-34.39-40; Ps 33,4-6.9.18-20.22; Rim 8,14-17; Mt 28,16-20)
Narode Božji, kao što je nekoć Mojsije stao pred svoj narod kako bi mu priopćio ono što mu je sam Bog na brdu Sinaju objavio, tako i ja ovog trenutka poput njega želim vama izreći iste one riječi koje su nekoć izgovorene; Spoznaj, dakle danas i uzmi to k srcu, da je Gospodin pravi Bog, i da gore u nebu i dolje na zemlji nema drugoga! Drži njegove zapovjedi i odredbe, koje ti danas dajem, da bude dobro tebi i tvojoj djeci nakon tebe i da dugo boraviš u zemlji, koju ti Gospodin Bog tvoj, daje zauvijek!
Treba li nešto nadodati ovim riječima? Mislim da su veoma jasne i da ne bi trebali previše filozofirati o tome da zaista drugi bogovi ne postoje osim jednog Boga koji se čovjeku objavio kao osobno biće, želeći mu priopćiti da je Njegova ljubav iznad svih čovjekovih sumnji, strahova i trpljenja. Njegova ljubav ne samo da je u stanju mijenjati prošlost, sadašnjost i budućnost već u svakom trenutku naš život.
Danas, dakle spoznaj i to pohrani u svoje srce, da ne postoji niti na nebu niti na zemlji nekih bogova koji bi upravljali sudbinom čovjeka. Niti su to zvijezde, pomoću kojih neki pokušavaju odgonetnuti svoju sudbinu, niti su to vidovnjaci i iscjelitelji, koji ne mogu ni sami sebi pomoći. Niti su to zabavljači pozornica koji se i sami bore sa svojim neuspjesima. Niti su to prodavači reklama koji te žele uvjeriti kako baš to trebaš kupiti, imati, tako izgledati. Niti su to moderni protagonisti slobodnog morala koji svojom propagandom uvjeravaju ljude da nisu ljudi već neka druga bića koja trebaju postati netko drugi.
Kao što je nekoć Izraelskom narodu trebalo posvijestiti kroz kakve je sve to nevolje prošao i tko mu je u svemu tome pomogao, jer neki su počeli sumnjati, da to nije mogao učiniti samo jedan jedini Bog.
Tako i danas, neki kršćani posumnjaše jer su zaboravili da nisu na krštenju primili duha robovanja, da opet trebaju strahovati za svoj život, nego Duha Posvetitelja koji u nama svjedoči da nismo neki slučajni proizvod medicinskog inženjeringa ili umjetne inteligencije, nego smo plod ljubavi samog Stvoritelja, čijom je Riječju sav svemir nastao, i Duhom njegovim sva zviježđa, planeti, sva stvorenja što žive na zemlji. Taj Duh, kojeg nazivamo Svetim, omogućuje nam da spoznamo da taj, Stvoritelj jest Bog Otac, naš tata, što i znači riječ Abba.
Upravo tom riječju Abba, tata, Isus se je obraćao u molitvi svom nebeskom Ocu. Isus Krist je donio pravu revoluciju u poimanju Boga kao osobe koji je Otac sviju ljudi. Bog nije neka sila, energija, bezlična masa, koji bi se prilagođavao zakonima fizike, nego On je osobno i transcendentalno biće koji nadilazi sve što je stvoreno, a opet u sebi nije osamljen nego je zajedništvo, Trojstvo. U ostalom sve što nas okružje, sva priroda i mi sami smo trodimenzionalni, a opet svaka stvar ili biće je u sebi jedincato. Tako i Bog u sebi je jedno a priopćuje se kao Trojedino živo biće, kao Otac koji svojom Riječju stvara, a to je Sin i svemu daje život, a to je Duh Sveti te zato možemo komunicirati s njime i zato ga možemo nazivati svojim Ocem, jer on to uistinu jest.
Papa Benedikt XVI je rekao: „Sjećanje na ovoga Oca osvjetljuje najdublji ljudski identitet: odakle dolazimo, tko smo i koje nam je dostojanstvo. Naravno da potječemo od svojih roditelja i da smo njihova djeca, ali potječemo i od Boga koji nas je na svoju sliku stvorio i pozvao da budemo njegova djeca. Zato na početku svakog čovjeka ne stoji slučaj ili sudbina nego naum božanske ljubavi. to nam je objavio Isus Krist, pravi Sin Božji i potpuni čovjek. On je znao odakle dolazi i odakle svi potječemo: iz ljubavi njegova Oca i našega Oca.“
Danas slavimo svetkovinu Presvetog Trojstva, Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Otajstvo Presvetog Trojstva središnja je tajna kršćanske vjere i života. Znanje o tome, može nam dati jedino Bog objavljujući se kao Otac, Sin i Duh Sveti.
Posljednja Isusova uputa učenicima je bila da svim narodima donesu radosnu vijest spasenja, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. A da nove krštenike poučavaju i odgajaju po zapovijedima koje im je dao. Tako je Crkva samo nastavak Isusovog započetog djelovanja, te on u njoj nastavlja biti i dalje prisutan po Duhu Svetom koji nam omogućuje da iskusimo Božju nazočnost trojedine ljubavi. Sv. Augustin to je izrazio ovim riječima: „Tamo gdje je ljubav, ondje je trojstvo: onaj tko ljubi, onaj tko je ljubljen i izvor ljubavi.“ Bog nam se i nije mogao drugačije očitovati nego kao Očeva ljubav koja rađa Sina utjelovljenog po Duhu Svetome.
Tako sav naš kršćanski život postaje zajedništvo sa svakom od božanskih Osoba, bez ikakva njihova odvajanja. Tko slavi Oca, čini to po Sinu u Duhu Svetom; tko ide za Kristom, čini to jer ga Otac privlači i Duh pokreće. Zato kada se klanjamo Bogu, klanjamo se Presvetom Trojstvu i time se predajemo Njegovom stvaralačkom djelovanju jer On ostaje s nama sve do svršetka svijeta.
Vlč. Siniša Blatarić