Svaka trka ima start i cilj, a trkači udaljenost između njih nastoje pretrčati u najkraćem vremenu. Svaka trka ima definiranu trasu koju valja slijediti da bi trka bila valjana. Konačno, svaka trka ima pobjednika, onoga što prvi stiže na cilj i bude ovjenčan vijencem pobjede. Što je s trkom zvanom život? Gdje su njoj start i cilj, koja joj je trasa, tko u njoj pobjeđuje?

Zasigurno, svatko je sudionik trke života. Start joj je rođenje, završava smrću, a cilj joj je nama nesaglediv, život vječni. Neobična je to trka kojoj se ne zna duljina. Ovisno o duljini trke trkači različito trče: na kraćim se prugama trči brzo, iz sve snage, dok je za utrke na duge pruge potrebno čuvati snagu i uzeti umjeren ritam. Utrka života zahtijeva upravo odmjerenost ritma. Za nju nisu presudne hitre noge; da jesu, bili bismo u njoj  hendikepirani u ranom djetinjstvu i u starosti. Pravom će cilju neki stići po uređenim stazama, drugi trkom kroz prirodu, treći probijajući se kroz teško prohodne predjele života. Utrka života nema propisanu trasu, barem ne nama poznatu, makar puno ljudi trči u istom smjeru. Pravo je pitanje je li to i dobar smjer. Glavnina u trci života za cilj si je postavila slavu, bogatstvo i lagodnost ovozemnog života. Glavnina trči ne mareći za muke drugih, odgurujući posrnule, ne osvrćući se na pale i stradale. Želimo li takve slijediti, trčati smjerom kojim su oni udarili, uzeti njih za predvodnike? Pridružimo li se gomili, mogli bismo od upućenih čuti komentar: „Dobro trčite, ali u krivom smjeru!“ Zbilja, valja biti oprezan i ne slijediti nikoga dok se ne uvjerimo da zna smjer koji vodi cilju.

Svaka trka kojoj je trasa strogo određena ima predvodnike, glavninu u sredini i trkače na začelju. U trci života ne treba se obazirati na poziciju. Može se dogoditi da je postavljeni cilj potpuno promašen, štoviše, da mu je istinski cilj dijametralno suprotan. U tom slučaju, kad se otkrije istinski cilj i svi se okrenu, oni posljednji u trci bit će u prednosti i bliže pravom cilju od onih što su u utrci daleko odmakli. U svakom slučaju, ne treba se zamarati željom da se stigne prvi; Isusove su riječi: „Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.“ (Lk 13, 30)

Brojne su stranputice života koje vode u smrt, a jedan Put koji vodi u Život. Ukoliko ne želimo lutati bespućima života, bludjeti po krivim stazama i trčati amo-tamo rasipajući snagu, potrebno je za predvodnika trke života uzeti Isusa, Sveznajućeg Boga. Njega valja slijediti, po primjeru Njegova života živjeti, Njegov ritam trke života uhvatiti. On je Put koji nepogrešivo vodi cilju. Ali, reći ćeš, Put je taj težak, trasa kojom vodi zahtjevna je! Ne mrmljaj kao dijete; želiš li stići do cilja, slijedi Isusa; želiš li zadobiti vijenac pobjednika, idi za Njim!

BK