( Dj 2,1-11; Ps 104, 1ab.24ac.29bc-30.31.34;1Kor 12,3b-7.12-13; Iv20,19-23)
Kada vani puše vjetar, pitamo se sa koje strane puše; je li to jug ili sjeverac? Puše li više sa istoka ili zapada. Vjetar ima silnu moć do te jačine da podiže stvari i stvorenja, ruši stabla i kuće. No, taj isti vjetar može biti i povjetarac tek tihi lahor za ljetnih žega.
Vjetrovi zapravo nastaju prodorom različitih struja zraka, bilo toplog ili hladnog, kada se podiže ili snizuje tlak zraka što može osjetiti svaki čovjek. Svi će se složiti da je vjetar jedna prirodna pojava koju može svatko zamijetiti jer ga osjeti svojim fizičkim osjetilima.
Slika vjetra upotrjebljena je i u Bibliji kako bi označilo snagu i silu Božjega duha. Pod pojmom „duh“ mislimo na kvalitetu stvarnosti koja se bitno razlikuje od tjelesne, materijalne. To je stvarnost koja vlada materijalnom stvarnošću, iznad nje je, aktivna je, svjesna, moćna, besmrtna.
Duh je gore, iznad materije, viši od materije. Zato se kaže, da duhovi nastanjuju nebeske prostore. Oni su iznad svijeta, iznad nesvjesne materije. Duh oblikuje materiju, tjelesno i drži je u redu. U psalmu židovski vjernik kaže: „Gospodine, ako stvorenjima dah oduzmeš ugibaju i opet se u prah vračaju. Pošalješ li dah svoj, opet nastaju i tako obnavljaš lice zemlje.“
Čovjek je duhovno-materijalno biće. On je tijelom „prikovan“ uz zemlju, uz materijalno, ali je duhom slobodan, nadmoćan, besmrtan. Duhom je on svjestan, stvaralački nadilazi samoga sebe. Hebrejski izraz ruah znači duh božanski u čovjeku i svijetu. Nebeske prostore nastanjuju dobri i zli duhovi. Zli duhovi nastoje uništiti red, ljepotu, dobrotu i jedinstvo stvorenja. Dobri duhovi pak žele sve držati u redu.
Najviši duh je Bog. On je naprosto duhovno biće. To znači da je on na ljestvici bića najviše, najmoćnije, najsavršenije biće. Bog je ujedno i trojstven. On je Otac, Sin i Duh Sveti. Duh Sveti je treća božanska osoba. On je sila ljubavi kojom se privlače i sjedinjuju Otac i Sin. Sveto pismo ga uspoređuje s vatrom, živom vodom, plamenom, golubom, plamenim jezicima, vjetrom, ljubavlju, blagošću, tihim lahorom…
U Starom je zavjetu Duh Sveti bio sila u kojoj je Bog činio djela stvaranja i pripremao spasenje. Novost Duha Svetoga u Novom zavjetu jest u tome što je on Duh otkupljenja, spasenja. To je nova sila Božje ljubavi za svijet. Otac i Sin, na nov način dali su sebe u izljevu Duha Svetoga. Otac i Sin u Duhu Svetome nekako dolaze u novo zajedništvo s ljudima. Duh Sveti je sila Božja. Sve što Otac čini, čini po Sinu- Riječi, ali u Duhu Svetome. U toj sili Isus pobjeđuje grijeh, smrt, Zloga i svijet. U toj sili mogu Isusovi učenici – vjernici – pobjeđivati sve zlo. U toj sili mogu oni biti sposobni čudesno služiti Crkvi i svijetu. Duh Sveti je naime, onaj koji oživljuje Crkvu i Isusovo otkupljenje ostvaruje u svijetu do konca vremena. Taj Duh daje vjernicima svoje darove, službe i plodove. Plodovi Duha jesu kreposti u kojima vjernici rastu u svetosti do „uzrasta punine Kristove“.
Duh Sveti stanuje u srcima vjernika; „ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan.“ Piše apostol Pavao. Po istom Duhu prebivaju u srcu vjernika Otac i Sin. To znači da vjernik više nema svoju prokletu, grešnu, izgubljenu egzistenciju, nego živi Kristovu egzistenciju. Snaga vjerničkog života jest u tome da se prepusti vodstvu tog Duha, njegovim nadahnućima, njegovoj inicijativi.
Taj Duh svjedoči da smo djeca Božja. On nas tješi i brani, zato se zove Tješitelj i Branitelj. Taj Duh daje da vidimo i spoznamo ono što ljudi obično ne spoznaju, ili kako kaže Apostol: „samo u Duhu Svetom, možemo reći da je Isus Gospodin“, tj. Sin Božji i Spasitelj svijeta.
Bez Duha Svetoga čovjek ne može ništa, „čovjek je bez ičega, tone sav u crnom zlu“. U njemu je vjernik obučen u silu božanstva, moćan kao njegov Otac, čije je on posinjeno dijete. Duh Sveti stvara zajednicu. On je zajedništvo među osobama. Zato Duh Sveti teži da ujedini čovječanstvo. Njegovo je djelovanje u Crkvi kvasac tog ujedinjenja. Crkva nije mogla nastati da Duh Sveti nije došao na apostole. Crkva je stoga djelo Duha Svetoga. On dolazi tamo gdje se otvaraju uvjeti za njegovo primanje i djelovanje, a prvi preduvjet je praštanje i pomirenje. Jer onaj vjernik koji je u miru sa drugima, sa sobom, tek tada može primiti istinski mir Božji.
Svi bi mi trebali dobro promisliti dopuštamo li da taj Duh Sveti kojeg smo primili, djeluje u našim životima? Dopuštamo li mu da u nama djeluje njegova sila i moć koja ima snagu da nas pokreće činiti dobro, ono što je istinito i lijepo, te da nas ujedini u ljubavi?
Duh Sveti nije nam darovan kako bi i dalje ostajali pritiješnjeni za vremenite prolaznosti ovoga svijeta, On nam je dan da bi mogli činiti silna Božja dijela, koja je činio i Isus. Zato, svatko bi se trebao dati voditi Duhom Svetim, a ne nekim drugim zlim duhovima. Ne bi ga s smjeli bojati već zazivati ga u molitvi, koja je svakome dostupna: „Gospodine, Duh tvoj dobri nek me vodi!“ Nošeni tim Duhom, možemo ići naprijed, možemo postati nositelji života i ljubavi u svijetu.
vlč. Siniša Blatarić