( Dj 1,15-17.20a.20c-26; Ps 103,1-2.11-12.19-20ab; 1Iv 4,11-16; Iv 17,11b-19)

Na današnju sedmu vazmenu nedjelju obilježavamo Svjetskog dana sredstava društvenog priopćavanja, odnosno „Dan medija“. Mi živimo u eri medijske ekspanzije, oni koji se koriste različitim društvenim elektroničnim medijima, bez kojih se danas ne može zamisliti društvena komunikacija, uviđaju široku lepezu različitih mogućnosti da se dođe do određene informacije.

Na neki način, čovjek je primoran prilagođavati se novonastalim okolnostima društvenog života, ako se ne prilagodi, prijeti mu opasnost da zaostane za vremenom ili da postane nepismen čovjek. Danas nije dovoljno samo naučiti čitati i pisati, nego je potrebno da budemo educirani i na području informatičkih sredstava, poput računala, mobitela, tableta i sličnih. Potrebno je poznavati i koristiti se i raznim medijskim društvenim mrežama. U tom virtualnom svijetu medijskih komunikacija, svoje mjesto pronalazi i Božja riječ.      

      Kroz sva vremena Božja riječ je komunicirala sa ljudima i prilagođavala se novonastalim uvjetima, pronalazeći put do čovjekovog srca. Kroz svu ljudsku povijest možemo pratiti kako se Bog na različite načine nastojao približiti čovjeku i komunicirati s njime. Najsnažnije sredstvo u toj komunikaciji jest Božja ljubav, koja se očitovala u Isus Kristu. Bog svijetu objavljuje svoju nazočnost i istinitost svoje poruke jedinstvom koje ostvaruje njegov Duh ljubavi u kršćanskoj zajednici.

     Apostoli su bili prvi „moderni komunikatori“ koji su svjedočili prenoseći radosnu vijesti o tome kako su vidjeli da je Bog Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta. Nakon apostola to svjedočanstvo do današnjega dana prima svatko onaj tko ispovijeda vjeru u Isusa Krista Sina Božjega.

Bitna zadaća i uloga kršćanina vjernika je da dajemo svjedočanstvo za Kristovo uskrsnuće. Isus, opraštajući se od učenika moli se Bogu Ocu za njih. Ta molitva koju možemo čitati u Ivanovom evanđelju, upućena je za svakoga od nas. Ona nas podsjeća da smo poslani u svijet svjedočiti istinu. A u tome će nam pomoći najjači, najzastupljeniji i najuspješniji medij, Duh Sveti. Duh Sveti omogućuje da u svijetu društvenih komunikacija donosimo radost Evanđelja i osvjetljujemo iskrivljenu istinu.

Kao kršćani stoga ne bi smjeli samo tako lako bježati od te odgovornosti, od tog poslanja, jer Božja riječ želi donositi istinu u sve društvene strukture, zajednice i obiteljske domove. Papa Franjo u ovogodišnjoj poruci za 55. Svjetski dan društvenih komunikacija u središte stavlja promicanje istine. Papa piše:

Prvim učenicima koji ga žele upoznati, nakon njegova krštenja u rijeci Jordanu, Isus odgovara: »Dođite i vidjet ćete« (Iv 1, 39), pozivajući ih na življenje zajedništva. Više od pola stoljeća poslije kada Ivan, već u vrlo poznoj dobi, piše svoje Evanđelje, spominje neke detalje u svom izvještaju koji otkrivaju njegovu prisutnost na tome mjestu i utjecaj koji je to iskustvo imalo na njegov život: »Bila je otprilike deseta ura«, bilježi on, to jest četiri popodne (usp. r. 39). Sutradan – pripovijeda dalje Ivan – Filip obavještava Natanaela o susretu s Mesijom. Njegov je prijatelj sumnjičav: »Iz Nazareta da može biti što dobro?« Filip ga ne pokušava uvjeriti argumentima, nego mu kaže: »Dođi i vidi« (usp. rr. 45-46). Natanael odlazi i vidi, i od toga se časa njegov život mijenja. Tako započinje kršćanska vjera. I tako se prenosi: kao neposredno poznavanje koje se rađa iz iskustva, a ne po čuvenju. »Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli«, kažu ljudi Samarijanki nakon što se Isus zaustavio u njihovu gradu (usp. Iv 4, 39-42). “Dođi i vidi” najlakši je način za upoznavanje stvarnosti. To je najčestitija provjera svake poruke, jer da bi se nešto poznavalo, treba se s tim susresti, pustiti onome tko je preda mnom da mi govori i dopustiti da njegovo svjedočanstvo dopre do mene.

»U našim su rukama knjige, u našim očima djela«, rekao je sveti Augustin pozivajući nas da u stvarnosti vidimo ispunjenje proroštava prisutnih u Svetom pismu. Tako evanđelje iznova oživi svom snagom u naše dane svaki put kad primimo jasno svjedočanstvo onih čiji su se životi promijenili susretom s Isusom. Više od dvije tisuće godina kroz lanac susretâ prenosi se čar kršćanske avanture. Izazov koji se stavlja pred sve nas je, dakle, komunicirati susrećući ljude tamo gdje jesu i kakvi jesu.

Gospodine, nauči nas izići iz sebe samih,

upustiti se u traženje istine.

Nauči nas da idemo i vidimo,

nauči nas slušati

i ne gajiti predrasude.

Nauči nas ne donositi ishitrene zaključke.

Nauči nas ići tamo gdje nitko ne želi,

uzeti si vremena da shvatimo,

usmjeriti pozornost na ono što je bitno,

ne dopustiti da nas rastresenim čini ono što je suvišno

i razlikovati varljivo od istinitog.

Udijeli nam milost da prepoznamo mjesta u svijetu u kojima ti prebivaš i iskrenost da pripovijedamo ono što smo vidjeli. Amen.“

vlč. Siniša Blatarić