Svjetlost dana samo je naizgled bijela. Kad je se prelomi kroz prizmu, ona otkriva svoju pravu narav i rasipa se u  raskoš duginih boja. Slično je s naravi čovjeka, i ona je samo naizgled jednobojna. Čovječe, u tebi je sjaj žute, toplina narančaste, mrklina crne i žar crvene boje. U nutrini je tvojoj prigušenost sive i vedrina zelene boje.

Kaže Sirah: „Oči Gospodnje počivaju na onima koji ga se boje, Gospod zna svako djelo čovječje.“ (Sir 14, 19) Zašto misliš da se trebaš ili možeš sakriti? Zna Stvoritelj tvoje prave boje, zna tvoju šarenost. Njemu ništa ljudsko nije nepoznato, ta bio je u tijelu u osobi Onoga koji je sebe zvao Sinom Čovječjim. To ti jedini misliš da nešto trebaš skriti. Neprijatelj Božji neprijatelj je čovjeka. On ti kaže da si crn i da nikad nećeš postati bijel. Uvjerava te da si taman i da ne možeš biti svijetao. Muti bistrinu tvoje misli, smućuje te tvrdnjama da si jednobojan i nepromjenjiv. Prigušuje sve tvoje svjetline, hladi sve tvoje topline. Ne slušaj! Zatisni uši kad to čuješ. Znaj, božanski Slikar koristi čitavu paletu tvojih boja dok slika jedinstvenu sliku tvog života.  
I još više, i još bolje …
Spoji svoju crvenu i svoju žutu boju,
pričvrsti bijelu uz plavu,
narančastu uz zelenu.
Napravi čvrste spojeve,
oblikuj kupolu balona.
Košaru svojih grijeha
pričvrsti na balon
sastavljen od svih tvojih boja.
Ma kako teška ona bila,
topli zrak daha Božje ljubavi
podići će je u zrak.
Koje li divote!
Ploviš zrakom slobodan …
sve te tvoje boje nose …
u daljine …
u visine …

BK