( Dj 10,25-26.34-35.44-48; Ps 98,1-4; 1Iv 4,7-10; Iv 15,9-17)
Pisac Ivanovog evanđelja donosi nam jednu naizgled zahtjevnu i gotovo ne provedivu Isusovu zapovijed; ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio. Isus kao da traži od svojih učenika da izgrađuju i pokazuju međusobno istu onu ljubav koju Bogu Otac ima prema Njemu.
Može li netko reći da istom mjerom voli svakog pojedinu osobu, od onog najmanjeg djeteta do one najstarije osobe na štakama? Mi ćemo uvijek pronaći nešto što nam smeta, što nas iritira kod nekoga. Uvijek ćemo prema nekome gajiti više ili manje simpatije. Zamislite, čak i članovi obitelji ne pokazuju istu ljubav jedni prema drugima. Dakle, dolazimo do zaključka da nitko od nas ne ispunjava tu Isusovu normu ili zapovijed ljubavi. Znači li to da nismo upoznali što je to Božja ljubav?
Apostol Ivan u svojoj poslanici piše; ne da smo mi ljubili Boga nego – on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše. Dakle, Bog nas je po svom Sinu Isus Kristu, zavolio i prije nego smo mi bili u stanju odgovoriti na njegovu ljubav.
Možda nismo u stanju voljeti jedni druge onom istom mjerom ljubavi kojom Bog nas ljubi, ali jesmo u stanju imati ljubavi jedni prema drugima. Imati ljubavi, znači ne uskratiti svoju dobrotu nikome. To znači iskazivati blagonaklonost i velikodušnost, biti u stanju pružiti ruku pomirenja i biti u stanju opraštati. Taj mali znak pružanja ruke jest znak naše ljubavi prema drugome. Kada u svetoj misi pružamo ruku mira jedni drugima, to nije samo neka simbolična gesta, ono je izraz i naše ljubavi, pa makar i onaj drugi kome pružamo ruku nije toga svjestan.
Apostol Petar kaže; Usitinu Bog nije pristran prema nikome, nego svaki čovjek je njemu drag, onaj koji iskazuje ljubav i čini pravdu. A apostol Ivan nadodaje; svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga.“
Svatko od nas sposoban je ljubiti, sposoban je primiti ljubav. Kao što smo sposobni prihvatiti nečije prijateljstvo i biti nekome prijatelj. Evanđelje nam u tom pogledu otkriva jednu predivnu stvarnost, kaže da nas je Isus nazvao svojim prijateljima. Kad Isus nekoga nazove svojim prijateljem, tada to misli ozbiljno, ne smatra nas samo kao nekim statusom ili da bi se hvalio da na svom face profilu ima najviše prijatelja. Ne, nego on nas izabire i želi da sa nama podijeli sve što je čuo od svog Oca. Zapravo, nismo mi ti koji smo prvi od njega zatražili status prijateljstva, nego on je nama poslao svoj zahtjev, želeći biti naš prijatelj. Te čeka, hoćeš li prihvatiti njegovo prijateljstvo ili ćeš ga odbiti?
A biti njegov prijatelj, znači biti posve blizu Bogu Ocu, znači postati njegovim ambasadorom, diplomatom, tj. njegovim apostolom, znači donositi mnogo dobrih i kvalitetnih plodova u svom životu, biti uspješan u svom poslu, u školi, kao sportaš, umjetnik. I to nije sve, ako već danas prihvatiš njegovo prijateljstvo, on ti obećava da sve što ćeš ubuduće iskreno i s ljubavlju ga zamoliti on će ti to ispuniti. A da stvarno misli ozbiljno, pokazao je to tako što je svoj život dao za tebe, kako bi njegova ljubav i radost prešla na tebe i bila potpuna.
No, možda postoji u tebi sumnja i pitaš se da li mene zaista Isus ljubi i da ja Njega ljubim? Ako ćeš prihvatit Isusa kao prijatelja u svom životu, tada ćeš ga više upoznavati i postepeno ćeš se uvjeriti da te Isus bezuvjetno i osobno voli.
Možemo li pronaći takvog prijatelja kakva je Isus, kako kaže ona pjesma: „Kakav prijatelj je Isus, naše boli nosi On, i naš teret i sve jade On nam lakša brigom svom. Prijatelja vjernog znaš li kom ćeš svoje tuge reć? To je Isus što nam uvijek naše boli nosi sve.“
Sve je puno lakše i život se čini puno sretnijim kada uz sebe imamo takvog prijatelja kakav je Isus. Kao što on ne uskraćuje nikome svoju ljubav i želi svakome biti prijatelj, tako i nas poziva da dijelimo njegovo prijateljstvo i ljubav jedni sa drugima, tako ćemo još više izgrađivati i učvršćivati naše zajedništvo, naše prijateljstvo, jer tamo gdje je ljubav i prijateljstvo ondje je i prisutan Bog. Stoga molimo i mi poput sv. Augustina: „Isuse, tvoje svjetlo svijetli u nama, nemoj da tama u mom srcu govori: daj da moje srce uvijek dočekuje tvoju ljubav.“
vlč. Siniša Blatarić