Istinita anegdota: poslao djed unuka u štalu oko podneva da pogleda i javi što rade krave. Dječak se vratio pa izjavio: „Krave uživaju!“  Vidjelo je dijete da su se spustile na pod i preživaju, a kako nije znalo pravu riječ, ispalo je uživanje. Izjava nije daleko od istine. Krave spadaju u preživače i  jednom sažvakanu kašu hrane poslanu u dio želuca vraćaju na ponovno žvakanje. Tom su aktivnošću zabavljene satima.

Poput želuca preživača ni naš um nije jedan želudac.  U susretu s Bogom u čitanju Biblije treba Božju Riječ uživati. Zbilja, kao što biva kod preživača, tako i u nas: u um pohranjenu Riječ treba vratiti na razmatranje, na uživanje.  Primljena Riječ treba u nama ponovno odjeknuti poput jeke glasa izgovorenog u praznu posudu.

Čemu prispodobiti čitanje Biblije?

Čitanje Biblije nalik je gradnji. Riječi proroka, stihovi psalama, molitve velikana vjere – sve nadahnuto skrivenim Piscem – čini već isklesane kamene blokove spremne za korištenje u izgradnji građevine vlastitog duha. Ako u riječima Biblije vidimo tek razbacano, bezlično kamenje nepogodno za gradnju, pitanje je kanimo li se uopće upustiti u ikakvu gradnju. Onaj čvrste nakane prebire građu  i koristi što mu odgovara. Zbilja, svaki komad treba pomno pregledati, premjeriti i procijeniti može li se iskoristiti u gradnji, pristaje li u jedinstveni nacrt božanskog Arhitekta…

Čitanje Biblije je poput slušanja lijepe glazbe. Poneki će tonovi Riječi doći u rezonanciju s vibriranjem vlastite duše jer: „… Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome…“(Rim 10, 8) Tad treba zastati, pustiti da doživljaj raste, da obuhvati čitavo biće pa makar se oči zacaklile suzama; ta normalno je da se prepuna posuda prelijeva…

Čitanje Biblije nalikuje skupljanju blaga. U samim početcima računala u prvim igricama trebalo je u trku pokupiti čim više blaga; u ograničenom vremenu bilo je potrebno brzo uočavati i još brže reagirati. U skupljanju blaga čitanjem Božje Riječi, brzina odmaže. U hitnji je moguće previdjeti brojne dragocjene pouke. Treba se, naprotiv, vratiti već prijeđenim putem i pomno provjeriti je li što ostalo neprimijećeno. Treba pustiti da iz pročitanog teksta polete ptice, da izrastu stabla, da nas Riječ ponese na bojno polje – u središte neke starozavjetne bitke, treba hoditi pustinjom, stati sred plamena užarene peći, praćkom se suprotstaviti prijetećem divu, … Treba pustiti da se pred našim očima otvori put, da pred njima uzraste hram u kome ćemo se u poniznosti spustiti na koljena u molitvi…

Isusove riječi: „Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!“ (Mt 7,7; Lk 11,9)  mogu se primijeniti u čitanju Božje Riječi. Što da ištem? Išti mudrost Duha, primit ćeš. Što da tražim? Traži pouku Božje Riječi za svoj život, bit ćeš poučen. Kako da kucam? Kucaj alkom ljubavi, molitvom zahvale i predanja. Kucaj, kucaj  i ne prestaj: ustat će Domaćin i otvorit će ti.

BK