Odrastala sam u doba kad djeca nisu puno vremena provodila u kući. Svaki od posla i škole slobodan čas provodili bismo u igri na dvorištu. Sestra i ja igrale smo se na travi u voćnjaku, u blatu vrta, prašini štaglja, na velikoj hrpi šljake pred kućom. Poslije igre, na kraju dana samo bi oči ostajale čiste. Sjećam se kako nas je mama kao sasvim male, unatoč našem otimanju, navečer znala nemilosrdno oribati da postanemo čiste. Ako bi se pak same morale oprati pred popodnevni odlazak u školu, to je uključivalo tek polijevanje ruku vodom i mrljanje obraza da se spere vidljiva prašina i zadovolji higijeničare koji su pregledavali čistoću ruku i ušiju …

Odonda, prošlo je puno vremena, puno se prljavštine skupljalo i uklanjalo pranjem. Naravno, na posljednjem mjestu tu mislim na izvanjsku prljavštinu: ona je manje bitna, brzo se uočava i lako uklanja. Mislim na prljavštinu grijeha i temeljito pranje iskrenog pokajanja i priznanja grijeha u ispovijedi. Prljavštinu grijeha teže je uočiti. Ona se hvata svakoga na dnevnoj bazi, nitko je se ne može otresti. Može je se vidjeti tek u zrcalu Božje Pravde, ako se pred njega stupi. Nažalost, toliki se zrcalu Božje Pravde nikada ne približe, ostaju predaleko ili se tek ovlaš u njem ogledaju u strahu od onoga što bi mogli vidjeti. Međutim, valja se približiti tom zrcalu toliko da ga se gotovo dodirne nosom, valja se vrlo pažljivo zagledati u svaki djelić vlastitog odraza. U ovom zrcalu  postaju vidljive i najsitnije mrlje vlastite nutrine. Te mrlje moraju biti primijećene i razotkrivene kako bi bile uklonjene na vrelu Božje milosti, isprane u kupki Njegovog smilovanja u ispovijedi. Samo je Stvoritelj izvor čiste Vode koja ima snagu čišćenja svega što je prljavo. U Božju se kupku očišćenja stupa prignute glave i skrušena srca, njenu bistru vodu treba zasoliti suza vlastitog oka. Tu je mjesto gdje se upire prstom u samoga sebe i pokazuju se sva prljava mjesta vlastite nutrine koja treba očistiti: „Ovdje je, Gospodine, mrlja; tu se nahvatala prašina svijeta te grize; evo blata: ukloni, operi.“ Sve nečistoće koje pokažemo bit će uklonjene. I više od toga, brižno oko božanskog Roditelja vidi neusporedivo bolje od nas samih, vidi  nepogrešivo pa nam u svome milosrđu pokazuje i skrivene mrlje grijeha. Kad ih i sami vidimo i priznamo, On uklanja i te nečistoće koje smo Njegovom pomoću uočili. Oh, kojeg li olakšanja kad se iz kupke očišćenja izađe lagan i čist, kad se ustanovi da se nije trebalo plašiti toga pranja! Koje li ugode kad tijelo duha, netom očišćeno, bridi i žari se! Poželi se tad hoditi u toj čistoći te tako lagan, mirisan i njegovan uživati primljenu milost što je dulje moguće.

BK