(Jon 3,1-5.10; Ps 25,4bc-5b.6.7bc-9; 1Kor 7,29-31; Mk 1,14-20)
Danas započinjemo upoznavati Isusa iz Nazareta. Tko je bio taj čovjek? Koji je iza sebe ostavio svoje učenike, a oni su prenijeli usmenu i pismenu poruku njegove riječi, nazvanom Evanđelje. Među tim učenicima koji su prvi nešto zapisali o Isusu, ono što je govorio i činio, bio je Marko, čije evanđelje počinjemo od ove nedjelje čitati.
Prošle nedjelje, dao sam tri vježbe koje nas trebaju pripremiti za naše putovanje i da možemo bolje upoznati Isusa Krista. Prva vježba je bila pročitati jedan dio poglavlja iz evanđelja po Marku, druga vježba se odnosila na zaziv Duha Svetoga, da nam pomogne razumjeti ono što smo pročitali. A treća vježba je bila da nađemo neko vrijeme ostati u molitvi s Isusom, osluškivati njegov glas. Te tri vježbe dao sam vam da ih koristite kroz čitavu godinu. Ako zaista želiš upoznati i spoznati tko je taj Isus Krist, tada je potrebno koristiti te vježbe.
Kada uzmemo Novi zavjet u svoje ruke, a posebice Evanđelje, to je kao da ulazimo u jednu vremensku kapsulu koja nas prebacuje u daleku prošlost. To je nešto slično ako ste gledali film „Povratak u budućnost“, s time da naša vremenska kapsula nije neki stroj ili svemirski brod, već Duh Sveti.
Duh Sveti nam pomaže približiti stvarnost onoga što je zapisano u Evanđelju. Svi ste čuli da postoje 3D naočale i mogućnost gledanja filma u 4DX tehnici. Upravo takav doživljaj doživljavate kada koristite vremensku kapsulu Duha Svetoga. On nas jedino može prebaciti u vrijeme kada je Isus živio i po njemu jedino možemo razumjeti što je Isus govorio i činio.
Sestre i braćo, sada se prebacujemo u godinu 30. poslije Krista, odlazimo u Galileju, stojimo pored Galilejskog jezera i gledamo kako prema nama prilazi neki čovjek, staje malo podalje od nas i govori nam: Pođite za mnom i učinit ću vas ljudima koji će okupljati ljude za Božje kraljevstvo.
Prepoznajem tog čovjeka, zove se Isus, svi o njemu pričaju. Prije nekoliko dana čuo sam ga kako govori da se ispunilo vrijeme, da je stiglo vrijeme ispunjenja Božjih obećanja koje je sam Bog objavljivao preko prijašnjih proroka. Čuo sam kako govori da nam se približilo kraljevstvo Božje, Mesijansko doba, kada će svi ljudi biti spašeni po Kristu i tada će živjeti u miru i pravednosti. Čuo sam kako govori da se obratimo i da povjerujemo ono što nam govori, jer sam Bog nam upućuje svoju riječ.
U njegovim riječima pronalazio sam sebe. On kao da je gledao u moje srce u moju dušu. Kao da je baš mene oduvijek poznavao. Kao da je vidio sa čime se to u životu borim, za čime to čeznem? Čega se želim osloboditi? Što me to toliko ranjava? Koji su to moji strahovi, brige? Što me to toliko ovog trenutka zaokuplja?
No, svaka njegova riječ, njegov pogled kao da me je iznutra oslobađalo, kao da je u mene unosilo neko ohrabrenje, nestajao je strah, zabrinutost. Imao sam osjećaj kao da u Njegovom prisustvu sve se u životu čini tako jednostavnim i lakim. Tko je taj Isus? Od kuda mu ta mudrost, te riječi. Je li zaista preko njega progovara sam Bog? Da, upravo to je bio taj čovjek koji je sada došao do nas i pozvao nas da pođemo za njim. Što ćeš učiniti? Hoćeš li odgovoriti njegovom pozivu i krenuti već danas za Njim?
Ali, tada moram prekinuti sa poslom koji sam započeo. Neću stići napisati domaću zadaću. Prepustit ću trening. Prepustit ću pogledati na televiziji seriju, film. A što je sa internetom? Ima li tamo Isuse kamo si nas pozvao veza sa internetom? Pa naravno da ima, tisuću puta bolja i brža nego što možeš zamisliti.
Evanđelje nije samo Božja poruka koja dolazi preko Isusa Krista, nego božansko djelovanje među ljudima. Kršćani, kao Kristovi učenici pozvani su da rade na oslobođenju ljudi, naviještajući im radosnu poruku spasenja. Isus nas je pozvao na nešto što iziskuje prije svega promjenu mog dosadašnjeg života. Iziskuje da povjerujem Njemu, Evanđelju, i da s povjerenjem krenem ostvariti ono što sam Bog želi za mene.
Apostol Pavao nas uči da se trebamo neprestano truditi da u sebi ostvarujemo Božju sliku. Mi se ne možemo oslanjati samo na svoje snage, na sami sebe, računati na svoje sposobnosti. Potrebno je u poniznosti priznati da imamo i nedostatke, a da upravo sam Krist Gospodin nam pruža mogućnost da budemo slobodni od sveg onog tereta koji nas trenutno opterećuje.
Krist nam pokazuje da ovaj svijet nije trajan, da stvari kojima se služimo su prolazne, da trajna radost i sreća jest u Njemu. U posjedovanju njegove ljubavi. Vrijeme koje provodimo ovdje na zemlji nam je darovano upravo zato da se pripremio za ponovni susret s našim Stvoriteljem, Bogom Ocem. I završio bih ovo naše današnje putovanje molitvom starozavjetnog vjernika:
Gospodine, pokaži mi svoje putove! Uči me svojim stazama! Uputi me u svoju istinu i pouči me jer si ti Bog moga spasenja. U tebe se uzdam svaki dan. Gospode, sjeti se svoga milosrđa i svoje dobrote jer one su od davnine. A grijeha moje mladosti i mojih opaćina nemoj se sjećati! Spomeni me se po svojoj milosti zbog svoje dobrote, Gospodine.( Ps 25 4-7.)
vlč. Siniša Blatarić