(Post 15,1-6; 21,1-3; Ps 105, 1-6.8-9; Heb 11,8.11-12.17-19; Lk 2,22-40)

Krist se htjede roditi i odrasti u krilu svete obitelji Josipa i Marije. Crkva nije drugo nego „Božja obitelj“. Od početka jezgru su Crkve često činili oni koji postadoše vjernici zajedno sa cijelom svojom obitelji. Kad bi se obraćali, željeli bi da im sva obitelj bude spašena. Postavši vjerničke te obitelji bijahu mali otoci kršćanskog života usred nevjernoga svijeta.

U naše doba, u svijetu koji je često tuđ ili čak prema vjeri neprijateljski, od osnovne je važnosti da vjerničke obitelji budu ognjišta žive i ižarajuće vjere. Stoga je Drugi vatikanski sabor, služeći se drevnim izrazom nazvao obitelj „Ecclesia domestica – Domaća Crkva“ (KKC 1655, 1656)

Kršćanska obitelj pruža izrazitu objavu i ostvarenje crkvenoga zajedništva, stoga se može i treba zvati domaća Crkva. To je zajednica vjere, nade i ljubavi. U Crkvi zadobiva osobitu važnost, kako je očito iz Novoga zavjeta. Kršćanska obitelj je zajedništvo osoba, znak i slika zajedništva Oca, Sina i Duha Svetoga. Njezina roditeljska i odgojna služba odsjaj je Očeva stvoriteljskog dijela. Obitelj je pozvana s Kristom dijeliti molitvu i žrtvu. Svakodnevna molitva i čitanje riječi Božje jača u obitelji ljubav.

Svjedoci smo kako je u ovo naše doba kao nikada do sada, ugroženo obiteljsko ognjište, želi se razrušiti i uništiti kršćansku vjerničku obitelj. Želi se obezvrijediti zdravi temelji domaće Crkve.

Crkva je to prepoznala, te je stoga papa Franjo 2014. godine sazvao izvanrednu biskupsku sinodu o obitelji. Nakon sinode izdana je apostolska pobudnica Radost ljubavi, namijenjena posebno kršćanskim obiteljima, ali i budućim supružnicima. Izdvojit ću ovom prilikom nekoliko tekstova iz te pobudnice.

„Dobrobit obitelji presudna je za budućnost svijeta i Crkve. Izrađene su nebrojne studije o braku i obitelji, o njihovim sadašnjim problemima i izazovima… Treba uzeti u obzir sve veću opasnost pretjeranog individualizma, koji izobličuje obiteljske veze i u konačnici promatra svakog člana obitelji kao jedan otok, što ima za posljedicu da, u određenim slučajevima, prevladava poimanje pojedinca kao osobe koja izgrađuje sama sebe prema vlastitim željama koje se shvaćaju kao neka apsolutnost. Napetosti što ih stvara pretjerana individualistička kultura posjedovanja i užitka dovode do netrpeljivosti i nasilništva u obitelji.

Kao kršćani ne smijemo prestati zagovarati brak samo zato da bismo izbjegli suprotstavljanje suvremenom senzibilitetu, da bismo bili moderni, ili zbog osjećaja bespomoćnosti pred moralnim i ljudskim srozavanjem. Time bismo lišili svijet vrednota koje možemo i moramo pružiti. Ipak, trebamo biti zahvalni na tome što većina ljudi cijeni obiteljske odnose koji su trajni i označeni uzajamnim poštivanjem. Tu treba istaknuti svjedočanstvo bračnih drugova koji ne samo da su se dokazali u ustrajnosti već nastavljaju zajednički projekt i čuvaju ljubav.“

Kršćanska obitelj svoju snagu i zajedništvo crpi isključivo iz svakodnevnog odnosa prema Bogu. Vjera i vjerske prakse ukoliko u obitelji oslabe može lako doći do pomanjkanja ljubavi i međusobnog povjerenja kod bračnih drugova i njihove djece. Obitelj se danas suočava sa nekoliko izazova koje utječu na harmoniju života.

Prije svega u mnogim slučajevima roditelji dolaze kući iscrpljeni i bez volje za razgovorom, u mnogim je obiteljima zamro običaj zajedničke molitve i objeda. Postoje obilje zabava, uključujući ovisnost o televiziji, internetu. To roditeljima otežava prenositi vjeru svojoj djeci. Djeca se zatvaraju u svoj virtualni svijet, a roditelji opet u svijet poslovne karijere.

Dakako da u tome uvelike odmaže pritisak od strane nekih društvenih skupina koje žele da se oslabi obitelj kao prirodnog društva utemeljenog na braku. Ne postoji više jasna svijest o tome da jedino isključivo i neraskidivo jedinstvo između muškarca i žene ostvaruje punu društvenu zadaću kao trajna opredijeljenost koja donosi plodove u novom životu. Nijedna zajednica koja je privremena ili zatvorena prenošenju života ne može osigurati budućnost društva.

Drugi veliki izazov koji se danas širi poput raka, proizlazi iz raznih oblika jedne ideologije, koja se općenito naziva rodna ideologija.

U pobudnici se kaže da ona „niječe naravnu sliku i uzajamnost između muškarca i žene. Ta ideologija zamišlja društvo bez razlika između spolova, čime dokida sam antropološki temelj obitelji. Pokreće obrazovne nacrte i zakonodavna usmjerenja kojima promiče poimanje osobne samosvijesti i osjećajne bliskosti, koji su korjenito odcijepljeni od bioloških razlika između muškarca i žene. Ljudska se samosvijest tako predaje u ruke individualističkom izboru, koji se s vremenom može i mijenjati. Zabrinjava činjenica što se neke od tih ideologija, koje teže odgovoriti na određene, katkad neshvatljive težnje, nastoje nametnuti kao neko jednoumlje koje određuje također kako treba odgajati djecu…

Jedno je imati razumijevanja za ljudsku slabost i složenost života, a nešto sasvim drugo prihvaćati ideologije koje pokušavaju odjeliti nerazdvojive vidove stvarnosti. Nemojmo pasti u grijeh nastojanja da zamijenimo Stvoritelja. Mi smo stvorenja, nismo svemoćni. Stvaranje je prije nas i mora biti primljeno kao dar. Istodobno, pozvani smo čuvati naše čovještvo, a to znači prije svega prihvatiti ga i poštivati takvo kakvo je stvoreno.“

Ne samo u ove božićne dane, nego i kroz sve dane svog života gledajmo uzornost  „saveza ljubavi i vjernosti, od kojega živi Sveta obitelj, rasvjetljuje načelo koje oblikuje svaku obitelj te ju osposobljuje za hrvanje sa životnim i povijesnim zgodama i nezgodama. Na tom temelju sve obitelji, pa i u slabosti, mogu biti svjetlo u mraku svijeta. To nam pomaže da razumijemo obiteljski način života. Blaženi papa Pavao VI., istaknuo je kako nas Nazaret treba ,podsjeti što je obitelj, što zajedništvo ljubavi, što njezina ozbiljna, jednostavna ljepota i sveti, nepovrjedivi značaj; neka nam pokaže kako je sladak i nezamjenjiv odgoj u obitelji te nas pouči njezinoj naravnoj svrsi u društvenom poretku,.“

Zato i mi danas upućujemo svoju molitvu svetoj nazaretskoj Obitelji:

Isuse, Marijo i Josip u vama promatramo sjaj istinske ljubavi i vama se s pouzdanjem obraćamo. Sveta nazaretska obitelji, učini i naše obitelji mjestima zajedništva i prostorima molitve, istinskim školama evanđelja i malim kućnim Crkvama. Sveta nazaretska obitelji, neka u obiteljima nikada više ne bude nasilja, zatvorenosti i podjele; neka svatko tko je povrijeđen ili sablažnjen brzo osjeti utjehu i doživi ozdravljenje. Sveta nazaretska obitelji, daj da svi postanemo svjesni svetog i nepovredivog značaja obitelji i njezine ljepote u Božjem naumu. Isuse, Marijo i Josipe, čujte i uslišite našu molbu.

vlč. Siniša Blatarić