( Iz 61,1-2a.10-11; Lk 1,46-50.53-54; 1Sol 5,16-24; Iv 1,6-8.19-26)

Psalam koji donosi liturgijska čitanja, zapravo je hvalospjev iz Lukinog evanđelja, a poznat nam je po nazivu Magnifikat ili Veliča. To je molitva židovske djevojke imenom Marija. „Riječ je o pjesmi koja profinjeno otkriva duhovnost biblijskih siromaha, tj. onih vjernika koji su se priznavali „siromasima“, ne samo odricanjem od svakoga idolopoklonstva, bogatstva i moći, nego i dubokom poniznošću srca, lišenog napasti oholosti, otvorenog za provalu božanske spasonosne milosti…

Duša je ove molitve, proslava božanske milosti koja je provalila u srce i postojanje Marijino, načinivši od nje Majku Gospodinovu.“       

      Dakle, Marijina duša, njezino srce i duh, bilo je ispunjeno velikom radošću, jer po njoj je sam Bog odlučio učiniti  jedno čudesno djelo. Ono što se u očima ljudskim činilo nemogućim, Marija je povjerovala da je Bogu sve moguće, da On može po njoj i u njoj učiniti velike stvari. Usporedimo li Marijin lik sa likom osobe Ivana Krstitelja, možemo uočiti jednu nit poveznicu, ono što je njih dvoje obilježilo i po čemu su na neki način ušli u povijest kao „veliki ljudi“, ta nit jest poniznost.

      Prošle nedjelje upoznali smo se sa Ivanom Krstiteljem, kojeg je mnoštvo ljudi dolazilo slušati u pustinju. Ivan je pozivao ljude na konkretnu promjenu života i oni koji su to bili spremni učiniti, Ivan ih je simboličnim činom uranjanjem u vodu, krstio za oproštenje grijeha, ali je istovremeno naznačio da dolazi netko mnogo slavniji od njega koji će krstiti Duhom Svetim.

Pošto je Ivan privlačio sve više ljudi iz svih slojeva društva, od seljaka, trgovaca, vojnika do onih imućnih, Židovske vlasti odlučile su ispitati, tko je taj čovjek? Njihova „tajna policija“, privela ga je na razgovor i unakrsnim ispitivanjem nastojala doći do odgovora.         

       Zanimljivo je uočiti kako se Ivan ponaša? Ivan je mogao za sebe reći da je dugo očekivani Mesija, ili Ilija koji se imao pojaviti ili veliki Prorok, poput Mojsija. Da je izabrao bilo što od tih osoba, postao bi još popularniji i možda bi imao veće koristi od toga. Ali Ivan tu iskazuje svoju veličinu, potpuno niječe sebe, svoju ulogu, ne prepisuje na sebe niti jednu osobu što su mu je htjeli židovi pripisati, već i ovaj put upućuje na nekoga drugog koji će doći nakon njega, ali koga oni još ne poznaju.

       Mnogi mladi danas su toliko opterećeni s kultom ličnosti, ali na to nisu imuni niti stariji. Hoću li biti danas zamijećen ili ne? Hoću li danas zaprimiti od nekoga poruku ili hoće li mi netko danas od „prijatelja“ laikati? Kada su me prije nekoliko godina mladi znali pitati; „Velečasni imate li vi face?“ Kad bi im odgovorio da još nemam, čudili bi se; kako to? Jer ako danas nemaš svoj izrađen face profil, ili neki drugi na različitim društvenim platformama, to znači kao da ne postojiš. Upravo u tome postoji jedna mala đavolska zamka, u koju lako mladi, djeca upadaju. Bivaju uhvaćeni u njegovu mrežu. Postaju javno dostupna lica o kojima se može sve doznati, pa čak i ono najintimnije u njihovim životima. No ono najgore što se može dogoditi, da to vidljivo ogledalo postaje izlog prodaje vlastite duše. Ako nisi zamijećen, ako nitko ti ne laika, znači da nešto nije u redu s tobom. Danas su toliko mladi opterećeni time, do mjere da postaju frustrirani i gotovo nesvjesno postaju štovatelji, idolopoklonici vlastitog ili tuđeg lika. Zapitajte se samo, što si sve u stanju staviti na svoj face profil da budeš zamijećen?

Jedan pjesnik je napisao:„Kada postigneš ono što si želio u borbi za sebe, i svijet te učini kraljem dana, samo priđi ogledalu, pogledaj se i vidi što Taj čovjek ima reći… Jer na putu života možeš prevariti čitav svijet i u prolazu će te ljudi tapšati po ramenu, ali će ti konačna plaća biti bol srca i suze ako si prevario čovjeka u ogledalu.“ (Dale Wimbrow) Apostol Pavao govori da trebamo sačuvati besprijekornim, čistim i savršenim, čitavo svoje biće, ne samo dušu, već duh i tijelo. Ili zar ne znaš da duh Božji te je posvetio, sam Bog te je oblikovao kao svoje najljepše biće, na svoju sliku i ti si za njega onaj ili ona preko koje želi učiniti čudesne stvari. Jer vjeran je onaj koji te je pozvao u život, On želi za tebe učiniti mnogo toga dobroga i lijepoga, želi da tvoje srce bude ispunjeno velikom radošću.  Pogledaj Ivana, što on čini? Uzima Isusa Krista i stavlja ga na mjesto sebe. Što ti to govori? Isus stoji iza tvoga lika i tako ostaje neprimijećen. Ako se smatraš njegovim učenikom tada ga stavi ispred sebe još bolje u sebe, tako da zasja Kristov lik na tvome licu, u tvome ogledalu, na tvom face profilu.          

Kao kršćani vjernici, pozvani smo biti blagovjesnicima nade pune radosti. Pozvani smo donositi utjehu i radost siromasima, iscijeliti srca ranjena grijehom, pomoći u nevolji i bijedi života bolesnima, starijima, nemoćnima. Jer najveća radost srca rađa se kada ponizno svojim djelima i svojim riječima donosimo Kristov lik u život drugih ljudi. Poniznost je omogućila Mariji i Ivanu da budu posve ispunjeni Božjom milošću. Nisu htjeli da sva rasvjeta, pozornost bude usmjerena na njih, već samo na Isusa Krista, na istinsko Svjetlo od istinskog Svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Oni su posve neopterećeno i slobodno prihvatili taj jedinstveni Božji poziv da budu svjedoci Isusa Krista i da njemu jedino služe. I mi se ne bi trebali plašiti ovog naizgled tako zahtjevnog poziva – da budemo svjedoci Svjetlu, da sami budemo svjetlo svijeta, kako nas je Isus pozvao. Nije za to bitna naša snaga, već dopuštenje da odraz Božje ljubavi sjaji kroz nas i zrači među onima koji je nisu svjesni.

vlč. Siniša Blatarić