Pred Boga se može stupiti kao pred zrcalo. Slika sebe koja se može vidjeti u tom zrcalu nije nimalo laskava. Nema pudera koji bi prekrio nesavršen ten duha. Nema frizure koja bi prikrila nečiste misli uma. Nema boje koja bi maskirala sjedine tjeskobnih briga niti liftinga koji bi uklonio bore nepovjerenja i sumnji. Nema maskare koja bi imitirala iskrenost pogleda ni naočala koje bi mu sakrile oholost. Nema prstenja koje bi krasilo djela ruku čovječjih. Nema ogrlice koja bi sakrila bijedno srce. Nema ruža koji bi uljepšao netrpeljiv govor usana. Nema tog ovozemnog ruha, ma kako raskošno bilo, kojim bi se čovjek pred Bogom mogao dičiti. Nema, nema, …   

Pred Bogom si siromah. Ne diži glave; siromah si u dronjcima, bos, slijep, prljavih ruku, neumivena obraza, raščupane kose, izranjen, gladan, žedan. Nemaš Mu što ponuditi. Nisi dostojan prići Mu i pokucati na vrata Njegova doma. Srećom, On te sebi poziva, izdaleka te vidi. Čim Mu se u poniznosti približiš, uvodi te u svoj dvor. Ne odvraća svoj pogled ljubavi od tebe. On pozna tvoju bijedu, vidi da si ubog. Kako lijepa riječ: ubog! Budi uBog, budi u Bogu. Bog tvoj milosrdan je i samilostan Bog. Kad Mu priđeš, prima te takvog kakav jesi. On sam čini da Ga budeš dostojan i uzdiže te na čast svoga baštinika. Pere te u kupelji krvi svoga Sina kako bi bio bjelji od snijega (Ps 51,9). Prignutog te uspravlja, vraća ti vid (Ps 146,8). Na tvoje rane stavlja melem riječi svoje (Mudr 16,12) i povija ih, čini da zacijele. Odijeva te haljinom spasenja otkanom vlastitom rukom, zaogrće te plaštem pravednosti  (Iz 61,10).  Kruni te vijencem dobrote i nježnosti (Ps 103,4). Gle, kako te krasnim učini Gospodin! Vraća ti čistoću tijela, srca i duha svoga djeteta. On čini da sjaš u ljepoti.

BK