Pošto ga je izveo iz egipatskog ropstva, Jahve je svome izraelskom narodu dao upute o tome kako Mu prinositi žrtve paljenice, prinosnice i ljevanice u savezu koji je On sam sklopio s Mojsijem. U ime zahvale i proslave svoga imena te čišćenja od grijeha Jahve od naroda traži za žrtvu paljenicu žrtvovanje životinja bez mane, prinos kruha kao prinosnicu te prinos ulja ili vina za žrtvu ljevanicu. Jahvin je izabrani narod stočara trebao Bogu prinijeti prvine svojih životinja. Žrtve su u ime naroda Jahvi prinosili svećenici koji su služili u Njegovu hramu. Međutim, već u Starom Savezu Bog osuđuje vjersko licemjerje onih što prinose žrtve, a čine zlo: „Što će mi mnoštvo žrtava vaših? – govori Jahve – Sit sam ovnujskih paljenica i pretilina gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova, janjaca i jaradi.“ (Iz 1,11). Upućuje ih: „Učite se dobrim djelima: pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite.“ (Iz 1, 17)

Osim Staroga Saveza, po žrtvi Isusa Krista Bog je s ljudima sklopio Novi Savez. Kao što se navodi u Poslanici Hebrejima: „Doista, ako već poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo juničin posvećuje onečišćene, daje tjelesnu čistoću, koliko će više krv Krista – koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu – očistiti savjest našu od mrtvih djela na službu Bogu živomu!“ (Heb 9, 13-14). Po Kristovoj žrtvi Bog oprašta bezakonja i ne spominje se grijeha. Jedno je važno: odaziv u „službu Bogu živomu“. Kao što govori psalmist (Ps 40, 7-8): „Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi, nego si mi uši otvorio: paljenice ni okajnice ne tražiš. Tada rekoh: „Evo dolazim!“ …“  Jedna je žrtva Bogu dovoljna i već je prinesena, Kristova žrtva koju obnavljamo u svakoj svetoj misi. U njoj možemo i sebe prikazati prihvaćanjem Božje volje. Što je Božja volja? Bog poziva na vršenje svojih zapovijedi, poziva na ljubav prema bližnjemu. Kao nekoć izraelski narod, tako kršćanin živi okružen stranim narodom, narodom koji, makar istoga jezika i rase, za Stvoritelja ne mari. Sam Bog traži da ne radimo kako se radi oko nas (Lev 18,3). Što treba raditi? Treba se razlikovati od onih što zlo čine: krade se – ti nemoj krasti; ne poštuje se tuđe – ti poštuj bratovo; laže se – govori istinu; proklinje se – ti blagoslivljaj; vrijeđa se – govori pohvalno; nepravda je – promiči pravdu; vlada sebičnost – budi velikodušan; psuje se – daj zadovoljštinu molitvom; mrzi se – ti ljubi; buka je – ostaj u tišini; bijes posvuda – njeguj mir. Na to si pozvan, to je žrtva Bogu mila. Reci: „Evo me! Dolazim!“

Biserka K.