(Izr 31,10-13.19-20.30-31; Ps 128,1-5; 1Sol 5,1-6; Mt 25,14-30)
Kada sam završio srednju školu, nas nekolicina u struci je dobila odmah posao. Bio sam sretan zbog toga, jer više neću samo ovisiti o novčanim prihodima svojih roditeljima, već ću sam raspolagati sa novcem koji ću zaraditi i na koji način ću ga ulagati. Imao sam neke svoje planove, ideje, želje koje sam htio u budućnosti ostvariti sa tim svojim stečenim novcem.
Ponekad u životu sasvim neočekivano pružiti se mogućnost da ono što si naučio tijekom školovanja, onaj dar, talent kojeg nosiš u sebi upotrijebiš za nešto što ti je povjereno.
Isus nas u evanđelju poučava kako bi trebali postupati sa nečime što nam je povjereno, na koji način i u koju svrhu. Tek kada čitavog sebe, svo ono znanje koje čovjek stekne, sav onaj dar koji nosi u sebi usmjeri na nešto pozitivno, dobro, tada se događaju čudesne stvari. Odjednom stječeš puno toga više nego što si i sam bio primio.
Danas kada su mogućnosti puno veće i uvjeti života puno bolji, ipak čovjek ostaje daleko od ostvarenja bolje budućnosti, daleko od toga da može reći da je potpuno zadovoljan, sretan. Sve više se događa, da od silnog rada, zaokupljenosti poslom, zaokupljenošću sa učenjem, zaokupljenošću sa samim sobom, da se čovjek začahuri u svoj skučeni prostor života. Također sve više se događa da vjera koja je do jučer bila sastavni dio njegovog života, odjednom zaprima posljednje mjesto, postaje privatna stvar. Prosječan vjerski život jednog kršćanina katolika otprilike izgleda ovako: Kada dođe nedjelja, uzima tri prazne posude, na jednoj piše Vjera, na drugoj Nada i na trećoj Ljubav. Odlazi sa njima na svetu misu, napuni ih nečime što je čuo, vidio i primio, odnosi ih kući, ostavlja ih negdje na nekom ormariću i do sljedeće nedjelje ostavlja ih zaboravljene.
Bog nam je povjerio nešto veoma dragocjeno i to nam neprestano stavlja u naše posude, a mi kao da ne znamo što ćemo s time učiniti. Nekoji opet tu dragocjenost čuvaju samo za sebe, boje se da će im to netko ukrasti ili jednostavno misle da nisu sposobni to na pravi način upotrijebit, da bi sve mogli iskvariti ili upropastiti.
Naš život će postati puno sretniji i ispunjeniji ako ću posegnuti za onime što se nalazi u tim posudama te upotrijebiti za nešto što će biti na korist čitavoj zajednici kojoj pripadam. Zašto ostavljati po strani nešto tako dragocjeno što nam Bog daje i ne služiti se s time?
To je kao da dobiješ miljun kuna na lutriji i da taj novac jednostavno ne uložiš u ništa, već ga polako trošiš sve dok sve ne potrošiš. Mudar i razborit čovjek će taj novac uložiti u nešto što će mu donositi određene prihode.
Tako je i sa našom vjerom, od nje nemam nikakve koristi ako ju smatram kao privatnu stvar. Ako ju ne dijelim sa drugima. Život će naš proći i nakraju ćemo se suočiti sa svojim Gospodarom. A on će nam reći: donesi mi one posude, da vidim što ima u njima. Što si učinio sa onime što sam ti u njih stavio kad si ih nosio sa sobom, od kuće do crkve, od crkve do kuće. Jesi li samo prosuo to što si dobio ili si mudro i razborito znao to upotrijebiti?
Sveti Pavao se trudio da probudi uspavane kršćane, jer su se počeli ponašati kao ostali koji nisu primili vjeru u Isusa Krista. A mi koji smo primili tu istu vjeru, trebamo uvijek ostati budni i trijezni, tj. postati poput one vrsne žene, gospodarice kuće, koja sav svoj život je povjerila Gospodinu i spouzdanjem gledala u svoju budućnost.
Koliko bi samo puno lakše koračali kroz svoj život i ne bi strijepili za svoju budućnost, kada bi imali hrabrosti izložiti svoj život za Gospodina, kada bi svoje darove upotrijebili više za izgrađivanje svoje zajednice.
Tri posudice su samo simbolične slike, onih stvarnih kreposti koje nam se ulijevaju; vjera, nada i ljubav. Vjera nam iznova otkriva mogućnost ulaska u radost Kraljevstva Božjeg. Nada nas neprestano potiče da s povjerenjem srca prihvaćamo ono što nam je darovano. Ljubav osvjetljuje naše promašaje i tame te nam daje hrabrosti da iznova se pokrećemo za život i djelovanje. Vjernik u psalmu govori; Blago svakome koji se boji Gospodina, koji njegovim hodi stazama! Plod ruku svojih ti ćeš uživati, blago tebi, dobro će ti biti. Ponuđeno ti je da uđeš u tu radost svog Gospodina te želi baš po tebi učiniti velike stvari. Prihvati taj izazov i doživjet ćeš ispunjenje svog života.
vlč. Siniša Blatarić