„Neka bude“ riječi su stvaranja. Njima je Bog počeo djelo stvaranja svijeta: „I reče Bog: „Neka bude svjetlost!“ I bi svjetlost.“ (Post 1,3). Sav svijet stvoren je tim riječima.

„Neka bude“ riječi su upućivanja. Stvoritelj sam poučava čovjeka o mnogim stvarima: kakve mu se žrtve i prinosi mile: „ Živinče neka bude bez mane…“(Izl 12,5), o gradnji žrtvenika i Šatora u kome će boraviti među narodom te hrama kojega valja sazidati,  o zakonima koji se imaju poštivati, o svetkovanju blagdana, …

„Neka bude“ riječi su blagoslivljanja. Najljepši pozdrav, ujedno i blagoslov, koji jedan čovjek može uputiti drugome jest starozavjetni: „ Jahve neka bude s tobom!“ ili, u suvremenoj verziji,  „bog“ i „zbogom“.

„Neka bude“ riječi su prošnje. Kad dobije obećanje rođenja Spasitelja, David izgovara (1 Ljet 17,23): „Zato sada, Jahve, neka bude čvrsta dovijeka riječ koju si dao svome sluzi i njegovu domu i učini kako si obrekao.“ Riječ „Amen“, tako neka bude, riječ koju izgovaramo na kraju svojih molitvi također je riječ prošnje.

„Neka bude“  riječi su pristanka. Njima je Blažena Djevica Marija pristala začeti Isusa i biti suradnicom u Božjem djelu spasenja. Tim istim riječima Isus moli u Getsemanskom vrtu: „Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego Tvoja neka bude!“ (Lk 22,42)

„Neka bude“ riječi su naloga. Njima Isus nalaže: „Ako tko želi biti prvi, neka bude posljednji i svima poslužitelj!“ (Mk 9,35) Pavao pak u poslanici Korinćanima piše: „Sve vaše neka bude u ljubavi!“ (1 Kor 16,14)

Kad u molitvi Oče naš kažemo: „ Budi volja Tvoja“, molimo neka bude, neka se vrši volja Božja. Molimo Ga da u nama stvori sve novo i po svojoj volji. Molimo Ga da nas uputi u to kako Ga dostojno ustima hvaliti i slaviti svim srcem. Molimo Njegov blagoslov, polaganje Njegovih ruku na naše glave. Spuštamo pred Njegovim Veličanstvom glavu u poniznoj prošnji. Pristajemo da Njegov promisao upravlja našim životom i obećajemo da ćemo vjerno slijediti Njegove naloge. Tako neka bude. Amen.

Autor: Biserka K.