David pjeva (Ps 62, 2): „Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje.“ Znano ti je, rijedak je mir. U ovom  vremenu koje ti je dano oceanom vječnosti ploviš u krhkoj barci zvanoj Život. Na neizmjernoj pučini ljuljaju te nemirne vode svijeta. Rijetki su trenutci mirne plovidbe, oni trenutci kada se obzor vidi jasno i kada barku možeš usmjeriti prema odredištu, prema luci spasa. Češće je plovidba nemirna, obzor skrivaju magle, dolaze nevere. Tad huči more, dižu se valovi, navaljuju vjetri i oluje želeći barku potopiti, odvesti je u propast. O, što bi od nje bilo da nema milosnih darova Stvoriteljevih?  Što bi od nje bilo da nema Gospodnjeg zakona, da nema vjere, nade i ljubavi? Zahvali Gospodinu za tu opremu koju ti daje za sigurnu plovidbu. Zahvali Gospodinu za Njegov zakon. Da nema čvrstog i pouzdanog kormila Gospodnjeg zakona, nevrijeme bi nagnalo tvoju barku na oštre  hridi vječne propasti i razbilo je u komadiće. Zahvali Bogu za vjeru. Da nema jedara vjere koja hvataju vjetrove milosti, tvoja bi barka plutala na mjestu. Zahvali Gospodinu za nadu. Da nema sidra nade, valjali bi te za oluje pučinom amo-tamo vjetrovi bezakonja svijeta. Zahvali Gospodinu za ljubav. Da nema spasonosnog zaklona milosrđa i ljubavi, tijekom plovidbe spalile bi te nemilosrdne zrake zla. Najvažnije od svega, zahvali što je s tobom u barci Bog tvoj. Da, On je tu! Kad te uhvati očaj i beznađe, uvijek mu možeš priznati svoju nemoć, zavapiti da stiša oluju. On Svemogući Bog može to učiniti. No, ne poseži često za tim sredstvom utjehe, dosta ti je obilje Njegove milosti: „Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje. …“ (2 Kor 12,9)

Mirno samo, hrabro i strpljivo. Prispjet ćeš već u luku spasenja. Tamo, na koncu svoga puta, na cilju, bacit ćeš konop čežnje Bogu svome i On će ga učvrstiti o vez prave Domovine. Tamo će ti duh konačno naći mir i počinak, uživati blaženstvo vječno.

Autor: Biserka K.