Svima je poznata Isusova prispodoba o Stvoritelju sijaču i sjemenu Riječi o Kraljevstvu Njegovu. Dok Sijač sije, nešto zrnja padne uz put i pozoblju ga ptice; slika je to onih koji čuju Riječ i ne razumiju je. Drugo zrnje padne na kamenito tlo – to su oni što čuju, oduševe se, ali mlada biljka Riječi ne može se ukorijeniti, žega kušnji je sasuši i sjeme ne donese roda. Treće zrnje padne na zemlju i pusti korijen, ali ga uguši trnje zavodljivosti ovoga svijeta. Konačno, neko zrnje Riječi padne na dobru zemlju i urodi rodom: manjim, većim ili obilnim. Urod Riječi ovisi o kakvoći zemlje, ali uvijek je višestruk.
Kakva sam ja zemlja? Kamenita, tvrda? Zarasla u drač, šikaru i trnje? Močvarna? Možda prašna, ispucana i suha? Svrha je zemlje da u sebe prima sjeme i dadne da ono uzraste i rodi. Kakav će urod dati neobrađena zemlja?
Svaki zemaljski sijač prije sjetve priredi zemlju najbolje što može: iskrči je ili očisti od drača i staroga usjeva, pognoji, izore, usitni. Još je pažljiviji Božanski Sijač jer Mu je stalo da Mu zemlja urodi dobrim plodom. No, ova „zemlja“ ima svoju slobodnu volju. Ona mora pozvati Sijača da je obradi. Treba Ga pozvati da je zasiječe oštrim plugom. Plug mora prevrnuti zemlju: površinske slojeve u dubinu, a one dublje na površinu. Zbilja, sva gamad i štetnici nakani prezimiti u dubinama i gostiti se korijenjem novog usjeva trebaju biti razotkriveni i izloženi studeni kako bi uginuli. Kiše i snjegovi što natapaju brazde moraju se smrznuti, led mora rastrgati zemlju, skršiti njezinu tvrdoću. Šiljci drljače moraju izbrazdati i usitniti zemlju, razbiti sve preostale tvrde grude da ne budu zapreka nicanju sjemena, a tlo da bude rahlo za korijen nove biljke. Sve to Sijač radi zemlji prije sjetve Riječi: „brazde joj natopi, grude joj poravna; kišom je omekša, usjeve joj blagoslovi.“(Ps 65,11) Nakon sjetve, klica Života sadržana u sjemenu Riječi ukorijeni se u zemlji i počinje svoj rast. Biljka Riječi zalijevana kišama milosti, grijana toplinom Božje naklonosti i obasjana svjetlošću Njegove blizine raste i donosi rod na slavu Stvoritelja.
Zvuči samo kao lijepa priča? Ne, nikako nije samo priča. Svaki od nas može biti takva zemlja! Zbilja je moguće. Pogledajmo svece i svetice Božje, to nebrojeno mnoštvo poznatih i skrivenih svetih čiji ćemo blagdan slaviti u nedjelju. Oni su ti koji su za života postajali dobra zemlja i zasijani sjemenom Riječi donijeli obilat rod. Oni su pozvali Stvoritelja da priredi grubo i nepogodno tlo njihove ljudske naravi i učini ga plodnom zemljom. Oni su imali hrabrosti izložiti se bolnoj, ali s ljubavlju izvedenoj obradi tla svoga duha. U njima je Riječ mnogostruko urodila plodom kojeg su podijelili s nama. Oni nas uče: „Učini i ti tako! Prepusti se s pouzdanjem Sijaču kako bi te preobrazio u dobru, plodnu zemlju.“
Autor: Biserka Kolarec