Poruku današnjih čitanja 30 NKG koje smo čuli, mogli bi sažeti u jednu jedinu rečenicu, kao slogan u četiri riječi: „Ljubi Boga i bližnjega svoga.“
Ono po čemu bivaju upamćeni mnogi dobri ljudi, vjernici jest njihova vjera, ljubav i požrtvovnost za bližnje. Oni su znali da jedino ako će čovjek surađivati sa svojim Stvoriteljem, Bogom i poštivati temeljna moralna načela koja proizlaze iz Božjeg zakona ljubavi, da će tek tada moći izgraditi pravedno i miroljubljivo društvo, Kraljevstvo koje nam je Krist objavio.
Taj temeljni moralni zakon koji nije samo upisan ne neke kamene ploče, on je utisnut u čovječje srce, i stoga onaj koji niječe taj Zakon u sebi, radi protiv svoje savjesti, protiv dostojanstva ljudske osobe, protiv samoga Stvoritelja.
U današnjem evanđelju Isus pred farizeje, stavlja dvije zapovijedi o kojima ovisi sav Izraelski Zakon i Proroci. Ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu. Isus time samo potvrđuje povezanost Božjih zapovjedi u zapovijedi subote, odnosa prema Bogu i bližnjemu.
„Deset zapovijedi izriču zahtjeve ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu. Prve se tri odnose prvenstveno na ljubav prema Bogu, a ostale sedam na ljubav prema bližnjemu. Prekršiti jednu zapovijed znači povrijediti sve ostale. Ne može se poštovati druge ljude, a da se ne blagoslivlje njihov Stvoritelj. Ne može se klanjati Bogu, a da se ne ljube svi ljudi, koji su njegova stvorenja. Deset zapovijedi objedinjuju vrhonaravni i društveni život čovjekov.“(KKC 20167/2069)
Evanđelja nam potvrđuju da tek Isus daje puni smisao svih zapovjedi koje su sadržane u Dekaologu. Sv. Irenej Lionski kaže: „Gospodin je naredio ljubav prema Bogu i poučio nas pravednosti prema bližnjemu da čovjek ne bude ni nepravedan ni nedostojan Boga. Tako je s pomoću Dekaloga, pripravljao čovjeka da postane njegov prijatelj i da bude jedno srce s bližnjim.“
Sveti Pavao izvještava kako su prvi kršćani koji su primili s radošću Duha Svetoga, Evanđelje, Riječ života, postali nasljedovatelji Kristovi. On ih je ohrabrivao u njihovoj vjeri, jer su postali uzorom drugim kršćanskim zajednicama.
Mi koji dolazimo svake nedjelje na svetu misu, ostvarujemo moralni propis koji je po naravi upisan u čovječje srce. Mi smo krenuli prema novoj nadi, koja je svoje ispunjenje doživjela u danu Gospodnjeg uskrsnuća, i zato se nedjeljom okupljamo kako bi slavili Stvoritelja i Otkupitelja svega svijeta. Kao što je u Apostolovo vrijeme kršćanska zajednica u gradu Solunu bila uzor drugim vjernicima u pokrajini Makedonije i Ahaje. Tako i danas vi koji činite tu malu župnu zajednicu u svome mjestu, vi koji dolazite nedjeljom slaviti Gospodina, treba da budete uzor svim ostalim vjernicima sa kojima ovdje zajedno živite. Ono po čemu treba da budete uzor jest upravo ljubav prema Bogu i bližnjemu. Po tome će vas drugi ne samo prepoznavati, već i poštivati. Kršćanski život, ako je u skladu s evanđeljem sam po sebi jamči širenje vjere.
Dobro koje činimo drugome, činimo iz ljubavi, a ne iz neke računice. Misleći ako sam darovao jednu ili dvije vreće zelja ili krumpira više nego moj susjed, da sam time bolji i da sam time ispunio svoju obvezu kao kršćanin te zaslužio time nebo, tada je to posve kriva računica. Bog nas je stvorio da činimo uvijek dobra djela, to je nešto pod normalno. Kršćanin se ne spašava po dobrim djelima da se ne bi tko hvalio, kaže sveti Pavao, već milošću Božjom smo spašeni po vjeri.
Boga uvijek trebamo tražiti među svojom braćom i to poglavito među najpotrebnijima i najsiromašnijima. Kao što Bog čuje vapaj siromaha i potlačenih, tako i On traži od nas da se ne oglušimo na njihove vapaje. Najbolji znak da li ljubim Boga, jest naša ljubav prema drugim ljudima, pa čak i prema onima koji su me povrijedili i koje ne podnosim. Da bi se ta ljubav očitovala u nama, potrebno je neprestano učiti kako ljubiti Boga i braću. Možda nam se to čini preteškim, no sjetimo se one predivne evanđeoske stvarnosti koja govori: „Nismo mi ljubili Boga, nego je on prvi ljubio nas!“ Kada Bogu dopustimo da nas ljubi, postepeno i sami postajemo sposobni ljubiti.
Upravo u vremenu kojem živimo, potrebno je donositi tu toplinu Božje ljubavi u sve strukture društvenog života u kojem se pokušava odbaciti kršćanske moralne vrijednosti, te se vrši pritisak na instituciju braka i obitelji. Posebno je važno, danas u takvim okolnostima da vi roditelji znate očuvati svoju djecu, ne dopustite da vam ih ukradu. Sve više djeca i mladi provode svoje vrijeme izvan obiteljskog ozračja, u aktivnostima koje ih odvlače od vjere, daleko od Crkve. Zato je važno da vi roditelji i sami budete nosioci tih moralnih vrijednosti, da imate vremena za svoju djecu i da im znate prenijeti Duh ljubavi, koja je temelj sretnog života. Bit kršćanske religije jest ljubav. Te ako ukinemo bilo koju zapovijed ljubavi, tada sve pada u vodu, dolazi do raspada društva. Zato naš slogan, kao kršćanina vjernika treba biti: „Ljubi Boga i bližnjega svoga“. Time ćemo ispuniti ne samo Zakon, već ćemo izgrađivati civilizaciju ljubavi.
vlč. Siniša Blatarić