Riječ Božja koju smo čuli u današnjim čitanjima nije do nas došla samo u riječi nego i u snazi Duha Svetoga, kako nam to piše apostol Pavao. Po toj snazi Duha mi sve više možemo postajati svjesni vlastitog izabranja i poslanja kojeg smo primili po vjeri u Gospodina Krista.
U svijetu, u kojem živimo mi kršćani imamo posebno poslanje da u njega ugrađujemo djelotvornu vjeru, zauzetu ljubav i postojanu nadu, te da izgrađujemo ljudsko društvo u duhu evanđelja. Na neki način mi postajemo misionari, svatko na svom području rada i zanimanja, gdje primjerom svog života uprisutnjujemo Kristovu dobrotu i ljubav, uprisutnjujemo Kraljevstvo Božje.
Papa Franjo u svojoj poruci za ovogodišnji Svjetski dan misija, poručuje: „»Misija, “Crkva koja izlazi”, nije neki program, nego naum koji se ostvaruje snagom volje. Krist je taj koji daje Crkvi izići iz sebe same. U poslanju naviještanja evanđelja ti se krećeš jer te Duh Sveti tjera i nosi« (Bez njega ne možemo ništa. Biti danas misionari u svijetu, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2020., str. 14). Bog uvijek prvi ljubi nas i tom nas ljubavlju susreće i poziva. Naš osobni poziv plod je činjenice da smo sinovi i kćeri Božje u Crkvi, njegova obitelj, braća i sestre u onoj ljubavi koju nam je Isus posvjedočio. Svi, međutim, imaju ljudsko dostojanstvo utemeljeno na Božjem pozivu da budu djeca Božja i da u sakramentu krštenja i slobodi vjere postanu ono što su oduvijek bili u Božjem srcu.“
U današnjem evanđelju nam Isus progovara o životnom opredjeljenju, da ono što pripada svijetu, ostavimo svijetu, a ono što pripada Bogu da to prinesemo Njemu. Dakle, ne radi se o nekom sukobu već iskrenom i odgovornom stavu i prema svijetu u kojem živimo i prema Bogu kojem pripadamo i kojem jedinom trebamo služiti. A služiti Bogu možemo na različite načine, jer Bog se može sa nama poslužiti i da mi toga ne budemo svjesni poput perzijskog kralja Kira. Ali možemo mu se i svjesno ponuditi poput mnogih misionara koji su se otisnuli u druge zemlje, kulture, narode.
Pročitat ću sada jedno svjedočanstvo našeg misionara, fra Ivice Vrbića koji djeluje u Boliviji: „Bog me je pozvao da budem njegov svećenik i to svoje svećeništvo živim vođen karizmom sv. Franje Asiškoga, kao kapucin. No unutar toga mojeg poziva rodio se još jedan, a taj je da pođem do onih do kojih još radosna vijest nije došla ili je došla ali nije još prihvaćena ili zaživljena. Voljom generala našeg reda poslan sam u zemlju prirodnih ljepota i bogatstva. Za Boliviju, to srce Latinske Amerike, zbog prirodne raskoši kaže se da je zemlja superlativa. Moć joj daju Ande, a atrakciju najveća slana pustinja na svijetu ili najveće plovno jezero. Ali među superlativima svjetskih razmjera jest i siromaštvo – Bolivija pripada među najsiromašnije države na svijetu, a ja imam mogućnost djelovati na njezinim periferijama, na teritoriju Nadbiskupije Santa Cruz, u Župi Minero.
Mi kapucini na području župe od 50 000 ljudi imamo 25 filijala, od kojih ja obilazim čak 15. Susrećem se sa stanovništvom kod kojega je jak tradicionalni oblik života, primjerice, konkubinat umjesto braka, ili pak tradicionalna vjerovanja umjesto živog Isusa. Statistički, većina njih je krštena, ali u stvarnosti nisu postali vjernici u pravom smislu te riječi, niti ne znaju tko je Isus.
Misionar je za moje siromašne župljane znak sigurnosti, da će pomoći u traženju liječnika i lijeka, u odgoju djece, u podizanju standarda koliko je to moguće u kućama od blata i slame, bez higijenskih navika. I dok tako putujući do njih gledam kako na mnogim mjestima krećemo od nule, jer nema ni primjerena liturgijskog prostora, pobjeđujem najezde komaraca i buba svih vrsta, vraćam se Isusovim riječima koje su krila našeg poslanja, kao i onda kad je svoje učenike poslao naviještati kraljevstvo nebesko: „Putem propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!“ (Mt 10, 7-9) Upravo to mi radimo. Koračamo kroz siromaštvo naših ljudi da bismo im donijeli Isusa kao suputnika. S njim pomireni umiru, bolesni okrijepljeni ozdravljaju, tužni se raduju, zaboravljeni Nekomu pripadaju. Moji Bolivijci su moje živo evanđelje.
Zanimljivo je da moderna djeca ne mogu bez tableta, mobitela, virtuale. Kao da su zatvorena u neki umjetni svijet. Djeca Bolivije igraju se ciglama, kupaju u razrezanoj traktorskoj gumi, a tek rijetki imaju koju igračku. Po kišnim i blatnjavim putevima hodaju bosi – ne zbog hira, već što nemaju gumene čizmice. Ali oni su sretni. I ja sam sretan s njima. Sreća je u prihvaćanju izazova „izići iz vlastite udobnosti i imati hrabrosti poći na sve periferije koje trebaju svjetlo evanđelja“ (Evangelii gaudium, 20). Moja Bolivija i misijsko djelovanje u njoj potvrđuje riječi iz Papine poruke: „Misija podsjeća Crkvu da ona nije svrha samoj sebi, već ponizno sredstvo i posredovanje kraljevstva. Crkva koja je autoreferencijalna i zadovoljava se zemaljskim uspjehom, nije Kristova Crkva, njegovo raspeto i slavno Tijelo. Zato bismo trebali više voljeti Crkvu koja je doživjela nezgodu, koja je ranjena i prljava zato što je izišla na ulice, nego Crkvu koja je bolesna zbog zatvorenosti i komocije hvatanja za vlastite sigurnosti.“ (EG, 49)
Dobri ljudi, molim vas, molite za nas, da budemo vjerni Isusu, da nas naše krhkosti i slabosti ne slome, da nas zamke svijeta ne zavedu. Pratite nas molitvom iskreno vjerujući u njezino uslišanje. Poduprite naš rad i odricanjem, ali odricanjem od onoga što vam ionako nije potrebno da biste sretno živjeli. Jedna kava manje ili kutija cigareta manje ne će vas učiniti nesretnima, zar ne?
I na kraju vam povjeravam meni dragu molitvu Duhu Svetomu, u koju uranjam svoj misionarski hod. Može vam poslužiti kao pomoć u vašim misijama – poslanju donošenja Isusa u sredinama gdje živite i radite. Duše Sveti, nauči me što trebam znati, posluži se sa mnom i djeluj u meni, neka po tvojoj sili i ja donosim Isusa u svijet. Dođi, Duše Sveti i ispuni me! Dođi, Duše Sveti, u moj um, da te mogu razumjeti! Dođi Duše Sveti u moje uši, da mogu čuti što mi govoriš! Dođi, Duše Sveti, na moje usne da mogu propovijedati Isusa i njegovo evanđelje!