Užitak je vidjeti lijepo održavan okoliš: vrt, travnjak, cvjetnjak, balkon. Održavanje okućnice zahtijeva puno rada: košnju, plijevljenje, gnojenje, zalijevanje. Sve te poslove treba redovito obavljati, inače ništa od ljepote krajolika: travnjak bude neuredan, drač preraste cvijeće i zaraste vrt,  biljke ostaju kržljave ili uvenu. Srećom, živimo u kraju gdje gotovo svi vrijedno održavaju okućnice.

Poklanjamo li jednaku pažnju ljepoti krajolika svoga duha? Ulažemo li u održavanje te svojine jednako puno vremena? Buja li možda u tvom duhu drač zavisti? Guše li, poput slaka, korisno raslinje duha divlji izdanci lijenosti? Izbija li u tvom duhu trnje proklinjanja i psovke? Nije li sitno cvijeće molitve uvenulo od suše i nebrige? Možda je mraz mržnje i nepraštanja smrznuo svu zelen duha?

Kažeš: „Grješan sam čovjek; kako ću protiv svoje prirode?“ Nisi li čuo za Krista koji uzima tvoj grijeh? Ispovijedi se i prekrij gnoj grijeha slojem zemlje zaborava pa na svemu zasadi sadnice svih kreposti: vjere, nade, ljubavi, razboritosti, jakosti, umjerenosti i pravednosti. Pognojene, kako li će rasti! Prekrit će i ugušiti divlje izbojke svih mana s kojima se boriš. Uzmi vremena za dnevno čitanje evanđelja; o njezi duše uči od vrsnog vrtlara Isusa. Uvedi Ga k sebi u pričesti i traži da tvoj duh preobrazi u vrt njegovan i oku ugodan. Svaki drač duha iščupaj čim primijetiš da niče. Ako ga pustiš da naraste i ojača, bit će ga teže ukloniti. Nađi vremena za molitvu, neka Božja prisutnost zalijeva vrt tvog duha obilnim kišama milosti, prekine sušu i učini da sve procvjeta. Istakni na balkon svoga duha cvijeće ljubazna govora, neka ga primijete prolaznici. Uz staze perivoja duha zasadi mirisne ruže zahvalnosti. Dokle pogled seže neka se šarene lijehe trajnica blagosti. Zasadi hrast vjere da razraste i pruži ti hlad u koji ćeš se povlačiti na odmor. Tu postavi klupu i pozovi Stvoritelja da sjedne u tvom društvu. Neka te uputi što bi se još dalo poljepšati. Posao će potrajati, ali po milosti Svesilnog moći ćeš jednom zaokružiti pogledom po njegovanom krajoliku vlastitog duha i s pjesnikom Pjesme nad pjesmama (Pj 2,11-12) ustvrditi:  

„jer evo, zima je već minula,

kiša je prošla i nestala.

Cvijeće se po zemlji ukazuje,

vrijeme pjevanja dođe …“

Autor: Biserka K.