Posebnost mjeseca listopada je u naravnoj i duhovnoj prirodi. U našem podneblju dani postaju sve kraći a noći duže, u prirodi se događaju procesi sazrijevanja i odumiranja. Na poseban način možemo ubirati i razne plodove koji se spremaju za neke zimske dane. Ima još jedan prekrasan fenomen, a to je što nam priroda nudi preobražaj krajolika, boje postaju intenzivnije i raznolike, kao da čovjekov duh žele uzdići na jednu nadnaravnu razinu.

Taj duhovni dio spada u područje čovjekovog duha i njegove transcendencije religioznog. Tako se ustalio običaj da u tom mjesecu vjernici se okupljaju na pobožnosti molitve svete Krunice. Molitva se uzdiže, kao što jesenski vjetar uzdiše otpalo lišće i nosi ga zrakom. Tu molitvu, taj list podižemo prema Mariji, našoj nebeskoj Majci koja sabire te naše molitve i donosi ih pred Svevišnjeg.

“Svakog dana možemo izdvojiti nekoliko minuta kako bismo se zajedno okupili pred živim Bogom, da mu kažemo svoje brige, da molimo za potrebe naše obitelji, da molimo za nekoga tko proživljava teške trenutke, da ga zamolimo da nam pomogne pokazati ljubav, da mu zahvalimo za život i sve ono dobro u našem životu, da zamolimo Gospu da nas stavi pod svoje majčinsko okrilje.” (papa Franjo, AL 318.)