Mama postaje mama po daru života Boga Stvoritelja. Darovano čedo nosi pod srcem devet mjeseci; u srcu do kraja svog života. Nejače nosi, hrani, njeguje, postavlja na noge. Upravlja njegovim prvim nesigurnim koracima. Mama cjeliva, širi ruke i prima u zagrljaj. Ona otire suze u žalosti, a radost njezinog djeteta njena je radost. Mama čuje potrebe svoga djeteta i na njih odgovara, štoviše, ona osjeća i zna sve iz pogleda, bez riječi. Ona pohvaljuje, savjetuje, preporuča, upućuje, prekorava. Mama je prva učiteljica, ona uči svojim primjerom. Mamina glavna zadaća je davanje sebe same: ona unosi red u kaos dnevnoga života i zadnja liježe na počinak. Od težine zadaće umara se, no brzo vraća snage. Mama prepoznaje nesigurnost, vidi čežnju i sluti želje svoga djeteta. Uvijek iznova uvjerava ga koliko je vrijedno, lijepo, dobro i drago. Kad dijete odraste, mama ga pušta da slijedi svoj put. Nije to lako, ono što jedino može jest preporučiti ga Ocu i pratiti njegov put svojim molitvama.

Majko svih majki, tvoja smo djeca, a ti naša Mama! Uz sebe nas u ljubavi privini. Dolazimo ti u svojim žalostima, veselimo te svojom radošću. Preporuči nas Bogu Ocu da po ovom životu prispijemo u život vječni. AMEN.

Autor: Biserka K.