Grčki je filozof Diogen hodao vrevom ulica Atene posred bijela dana noseći upaljen fenjer. Upitan što radi, odgovorio je: „Tražim čovjeka!“ Uzalud je tražio; prerano je živio da bi upoznao pravog Čovjeka, Isusa Krista. Mi smo, naprotiv, za Njega čuli i dobili primjer što znači biti čovjek.

Kakav je čovjek bio Isus? On je imao na se preuzeti tešku zadaću spasenja. Povukao se u pustinju na 40 dana pripraviti se. Tamo Ga je napastovao đavao, ali On mu se odupro snagom Božje riječi. U svom javnom djelovanju naviještao je Božju ljubav riječju i djelima. S učenicima je u tri godine prohodao tisuće kilometara naviještajući Božju riječ, poučavajući. Bio je čovjek u punom smislu riječi: pažljiv, samilostan, žalostan, umoran, žedan, gladan, ljut. Neprekidno je molio. Beskrajno je volio svoje učenike i prijatelje, svoj narod i židovsku vjeru koju je došao dopuniti. Prihvaćao je grješne, prognane, strance, žene, ništio je bolest i grijeh. Plakao je nad mrtvim Lazarom i sudbinom Jeruzalema. Prije muke bio je u agoniji. Izmrcvaren, unatoč osjećaju ostavljenosti na križu, ostao je vjeran ispunjenju svoga poslanja.

Što nam Isusov primjer govori o čovjeku, o nama koji smo u Njega kršteni?  Biti čovjek kršćanin znači biti čovjek za druge, ispuniti svoju osobnu zadaću i poslanje zbog kojeg smo na svijetu. Znači izvršavati svoje obveze nauštrb vlastitog zadovoljstva. Biti čovjek zahtijeva odreći se samoga sebe i biti na pomoć drugome, olakšati bližnjemu njegovu muku: poučiti neuka, pomoći siromaha, utješiti žalosnoga, oprostiti uvredu, donijeti nadu, pokazati razumijevanje, strpljivo saslušati, unijeti radost.

Čovjek je krhko, ranjivo biće. Biti čovjek znači imati klecava koljena i povrijeđeno srce, biti podložan bolestima tijela, napastima duha. Zemaljski čovjek nužno brine za tijelo: dom, jelo, odijelo. No, čovjek nije samo tijelo, on je Božje stvorenje, Božji baštinik. Zamislimo samo, čovjek je baštinik, nasljednik Božji. Kakvo ćemo to nasljedstvo i kada preuzeti? Nađemo li se, po Božjoj milosti, dostojnima, čut ćemo od Boga riječi: „Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost Gospodara svoga!“ (Mt 25,21) Naše je nasljedstvo život vječni u sjaju svjetla lica Boga živoga kada ćemo Ga vidjeti kao što jest. Tada ćemo i sebe vidjeti onakvima kakvi jesmo. Za usporedbu imat ćemo Krista. Možda se toga bojimo? Nema straha! Uzdajmo se u Božju pomoć. Njemu se starozavjetna junakinja Judita u molitvi obraća riječima: „Tvoja snaga nije u mnoštvu, niti moć Tvoja u silnicima, nego si Ti Bog poniznih, pomoćnik si malenih, potporanj slabih, utočište napuštenih, spasitelj očajnih.“ (Jdt 9,11)

Čovječe, malen si, ali digni pogled Bogu. Na Njegovu si sliku stvoren, u Njemu si velik. Posrneš li, On će te podići i poduprijeti. Ne moraš biti sam! Ti nikad nisi sam, uz tebe je tvoj Stvoritelj. Pusti Ga da te voli. Ptica si ulovljena u zamku; Ruka koja poseže za tobom ne želi ti zlo, o ne, Ruka Božja poseže za tobom kako bi te pustila na slobodu.

Autor: Biserka K.