Nekako u božićno vrijeme 2017., muž i ja smo kao Marijini legionari bili u posjeti obitelji naših molitvenih članova Danice i Alojza. Oboje su danas pokojni. Danica se požalila kako ne može više ići na misu jer je noge ne služe, ali srećom svaki prvi petak je župnik dolazi ispovjediti tako da se može pričestiti i vršiti pobožnost devet prvih petaka Srcu Isusovu. Rekla je, kao usput, kako bi svakome preporučila da je vrši. Skromna, tiha i samozatajna kakva je bila, nije dalje puno tumačila, ali njezina šutnja i smirenost su za mene bile rječite.
Pobožnost devet prvih petaka započela sam u veljači 2018. godine. Ona podrazumijeva ispovijed, pričest i prikazanje Srcu Isusovu svakog prvog petka u mjesecu uzastopce kroz devet mjeseci. Do tada sam se ispovijedala otprilike četiri puta godišnje: za blagdan Božića, Uskrsa i prilikom kojeg hodočašća. Nije jednostavno kako se može činiti pristupiti ispovijedi i biti na misi svakog prvog petka u mjesecu kroz devet mjeseci. Za mene su se teškoće pojavile na samom početku; krajem veljače završila sam na operaciji. Ah, što se može, pomislih, oporavak traje mjesec dana, počet ću iznova! Kad tamo, nema potrebe za promjenom plana, na kontrolu su me naručili baš na prvi petak u ožujku. Na klimavim nogama obavila sam drugi petak pobožnosti. Odonda, pronašlo se i prilike i mjesta za redovite ispovijedi i misu: u župi, u Zagrebu, na moru. Od početka propustila sam jedan prvi petak pobožnosti i to kad sam bila na putu.
Više ne brojim koliko sam devetnica obavila. Ne kanim stati. Ne kanim brojiti. Čišćenje vlastitog srca posao je bez kraja. Čišćenje srca usporedila bih s kuhanjem voćnog sirupa. Svaka domaćica zna da se taj kuha i miješa sve dok se sok pjeni. U pjeni je kvasac i nečistoća koja se skuplja i miče kako bi sirup bio zdrav i mogao se čuvati. Čišćenje srca je tome slično. Na svakoj ispovijedi ponešto se makne da bi se otkrio i na vidjelo izronio neki novi grijeh; taj se potom spaljuje u peći Božje ljubavi i praštanja.
Pobožnost je dobro vršiti s određenom nakanom. Nisam niti jednu. Držim da Bog bolje od mene zna što na meni treba popraviti. Novozavjetni pisac u završnim riječima poslanice Hebrejima ovako piše za Boga: „… činio u nama što je Njemu milo…“, (Heb 13,21). Da, uistinu, to i ja molim! Na meni je preoblikovao puno toga i dao mi tolike milosti da samu sebe ne mogu prepoznati. Molim već dugo: „Isuse, blaga i ponizna srca, učini srce moje po Srcu svome“, ali promijenit ću molitvu u: „Isuse, učini srce moje po Srcu svome“, kako i papa preporuča moliti. Blagost i poniznost tek su dvije od brojnih odlika Srca Isusova. Zašto ne moliti za sve? Za sve one koje naša ljudska pamet ne može pojmiti, za one do kojih naše ljudsko srce ne može samo doprijeti.
Na svakoj slici Srca Isusova vidi se trnje, kaplje krvi, sjaj, plamen i križ. Sve su to obilježja Kristova čovještva i muke, Njegovog predanja volji Boga Oca iz ljubavi prema nama. Zar nam to Srce neće sve svoje dati?
Biserka Kolarec