Nakon dugog i ponekad napornog dana, čovjek zaželi da se odmori. Ljeto koje je pred nama mnogi će iskoristiti upravo za godišnji odmor. Svakako da je on potreban svakome. No, odmor nije potreban samo našem tijelu nego i našem duhu. Sve dok je naš duh, naša duhovna duša opterećena raznim emocionalnim i psihosomatskim unutarnjim ranama, mi kao jedna cjelovita osoba ne možemo kvalitetno i funkcionalno djelovati.

Zato nam je potrebno novo osvježenje, potrebna nam je nova snaga, obnavljanje našega duha, duše i tijela. Uza sve to, na nas utječe i ozračje cjelokupnog sustava društva i okoline koje može postati opterećujuće i nezdravo za naš život. Istraživanja govore da Hrvatska je među najsiromašnijim zemljama u Europi, prolazeći kroz veliku moralnu krizu  te negativni trend iseljavanja.

Čovjek koji je praktički svakodnevno bombardiran negativnim vijestima, uz to ga osobno muče i drugi razni problemi; obiteljski, međuljudski, zdravstveni, obrazovni, kulturološki, politički…, kako može „normalno“ funkcionirati?

Upravo takvu sliku stanja pred sobom je imao Isus. Pred njim, kaže evanđelje, pojavilo se mnoštvo ljudi koji bijahu izmučeni i opterećeni životnim teškoćama, doslovno bijahu klonuli i satrveni. Promatrajući to shrvano mnoštvo od djece, mladih do odraslih i starijih, Isus se sažali nad njima. Ono što ga je iznutra potreslo jest osjećaj nemoći. Ganut takvim osjećajem on izriče želju da se pomogne tim ljudima, da im se povrati nada, smisao za život, da ih se ohrabri, povrati dostojanstvo i podigne na noge. Da ih se oslobodi njihovih opterećenja, strahova i nemira. I što Isus čini?

Mogli bi očekivati da će on kao Sin Božji jednostavno nekako svojim čudesnim djelovanjem svim tim ljudima pomoći i riješiti odmah sve te njihove teškoće. Ipak, Isus nas iznenađuje i postupa sasvim drugačije. Kao da on ne želi sam sve to učiniti za njih već traži pomoć svojih učenika. On doslovce, u današnjem smislu, stavlja oglas za posao. Na kojem stoji da se traže radnici koji će biti spremni izvršiti Njegovo vlastito poslanje. Nažalost, na taj oglas nije se nitko prijavio i zato Isus kaže da je potrebno moliti da sam Bog providi takve radnike.

Bog je nekoć odabrao Mojsija da povede svoj narod iz egipatskog ropstva i dovede ga k Njemu, istinitom Bogu. Želeći od svog naroda učiniti narod koji će postati svet, tj. onaj po kojem će drugi narodi upoznati tog istog Boga, Stvoritelja svijeta. Uvjet da bi ispunio tu zadaću bio je da odsada služi samo Njemu i ostane mu vjeran. To isto sada čini Isus, sam izabirući među mnoštvo učenika, dvanaestoricu odabranih koje odmah imenuje na visoki položaj. Njima predaje svu svoju vlast. Zamislite, Isus svoje odabrane apostole postavlja; modernim rječnikom izrečeno, za ministre u Njegovoj Vladi, i ono što oni trebaju ostvariti za Njega jest da izgrađuju Kraljevstvo nebesko ovdje na zemlji.

Ako pogledamo malo životopis tih odabranih učenika onda oni nisu imali neku visoko obrazovnu završenu školu, nisu imali nikakvu titulu; doktora, magistra, profesora, znanstvenika; bili su to obični ljudi sa seljačkim zanatom; ratari, ribari, stočari, vinogradari. Ali unatoč tome dobili su najplaćeniji posao na svijetu, posao na koji se nitko drugi nije htio prijaviti.

Možda su mislili kako nisu dovoljno sposobni prihvatiti takvu veliku odgovornost, možda su se smatrali nedostojnima pa čak i previše grješnima, što izriče i apostol Petra u jednom trenutku, govoreći; „Odlazi od mene Gospodine jer grješan sam čovjek.“

Isus je znao njihove slabosti, znao je njihovu grešnu prošlost, no unatoč tome on ima veliko povjerenje u njih. Kao što i danas to povjerenje ima i u nas. Na to nas podsjeća i apostol Pavao koji kaže da je Bog prema nama pokazao ljubav tako: dok još bijasmo grješnici, Krist za nas umrije. Ako je Isus bio spreman umrijeti za nas kako bi nas spasio od naših grijeha, koliko ćemo tek sada više, pošto Uskrsnu, primiti Njegove milosti.

Pogledajmo samo koliko sve nas Bog voli, ne samo nas koji idemo svake nedjelje u crkvu, nego i one koji ne dolaze u crkvu, oni koji ne žive u vjeri već ustraju i dalje u svojim grijesima. Sve nas zajedno želi Bog iznova pomiriti sa sobom, želi nas k sebi dovesti, da budemo sveti.

Upravo tebe je Gospodin Isus odabrao da postaneš njegov radnik, da postaneš njegov poslanik pomirenja. Onaj koji će ići navijestiti Božju riječ, evanđelje onima koji su duhovno i tjelesno opterećeni, kako bi i oni spoznali da i njih Bog voli i poziva k sebi.

Za taj pothvat sam Gospodin nas osposobljava, predaje nam vlast, svoju moć da preko nas čini čudesna znamenja. Isus nam posve besplatno daruje svog Svetog Duha po kojem ćemo i mi također moći radosno i besplatno širiti osobno iskustvo Božjega djelovanja.

Bog ne može sam promijeniti ovaj svijet. Bog ne može sam promijeniti na bolje situaciju u našem društvu, u našoj državi. On traži suradnike, radnike. Da Bog može sam to učiniti tada nas ljude nikada ne bi stvorio, mi nikada ne bi postojali. Ali, zato nas je stvorio da bi po nama mijenjao ovaj svijet.

Vjeruj da je upravo tebe Isus izabrao da odsada i ti možeš biti njegov radnik, možeš biti svet. Hoćeš li prihvatiti taj Njegov poziv i odazvati se na njegov oglas za posao?

vlč. Siniša Blatarić