Tvoje srce, ono je živi hram u kojem Bog najviše voli boraviti. Samo ga pozovi, doći će. U tvome će se srcu nastaniti. Nema toplijeg doma Božjoj veličini, doma za kojim On više žudi. Osjećaš da Ga tvoje srce nije dostojno primiti? Zavapi sa svetim Augustinom: „Tijesna je za te kuća duše moje: proširi je. Ruševina je: popravi je. Ima na njoj nešto što vrijeđa oči Tvoje: priznajem i znam.“

Zbilja, puno je, previše je toga što u tebi vrijeđa oči Boga tvoga. Ipak, pozovi Ga da dođe. Zavapi iskreno, iz dna duše. Nemoj mu servirati bljutavu juhu bezvoljne molitve, podgrijano jelo lažne poniznosti. Poznaje te On! Raspolaže rentgenskim zrakama, zna tvoje kosti; ima termo-kameru, vidi gdje si vruć ili hladan; nije mu skriven CT ni MR snimak cijeloga tebe. Tvorac tvoj zna od čega si sazdan. Kadar je otkriti svaku mrvu nedostojnosti koju kaniš zatajiti  ili je možda nisi ni svjestan. Zna Bog da „propadljivo tijelo tlači dušu i ovaj zemljani šator pritiskuje um bremenit mislima.“ (Mudr 9,15)

Ne moraš se skrivati. Gospodin je slab na tebe jer te ljubi. Sebe je dao za te, otkupio te, vrijedan si Mu. Zavapi Bogu živomu: „Dođi! Dođi u šumu vjetra i ognju kao na dan Pedesetnice! Dođi mi kao Pavlu i Sili kad su okovani ležali u tamnici; protresi tamnicu moga srca, neka napukne da Ti obasjaš njenu tamu! Nastani se u mom srcu, Gospodine.“

Gospodin čeka tvoj vapaj, čut će ga i doći će.

Doći će sa svjetlom, moći i vatrom.

Pročistit će tvoju nutrinu.

Donijet će pouzdanje.

Blagost.

Ljubav.

Mir.

Autor: Biserka Kolarec