Samo smo na proputovanju ovim svijetom. Kao kršćani vjerujemo u vječni život po uskrsnuću od mrtvih. Ovaj kratki vijek, ovo malo vremena u usporedbi s vremenima koja su prošla i onima koja tek dolaze, dan nam je tek s jednom bitnom svrhom: da upoznamo Boga Stvoritelja. Da Ga upoznamo i poznajući Ga uzljubimo svim srcem te poželimo biti s Njim u vječnosti gdje ćemo Ga vidjeti kao što jest.

            Bog je Stvoritelj koji uživa u djelu stvaranja – koliko li je samo ljudi na ovome svijetu. Bog je i neizmjerna Ljubav koja traži našu ljubav. Na Božje traženje odgovorilo je mnoštvo svetaca u svakom dobu i vremenu. Zasigurno, puno je više onih neznanih koji su duhom odgovorili na Božji poziv ljubavi.

            „…o kako mučnu zadaću zadade Bog sinovima ljudskim“, vapi Propovjednik (1, 13) pošto ustvrdi: „Ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost“. Propovjednik je Salomon, kralj Izraela poznat po mudrosti; kralj bogat, pravedan i slavan. Što je ispraznost? Živjeti isključivo za ovaj svijet. Doista, sve što stekne, čovjek za sobom ostavlja. U grob odlazi gol jednako kao što se i rađa.

Što se uistinu i kako na ovome svijetu može steći? Koja je to zadaća što je Bog daje svojim sinovima i kćerima? Najbolji odgovor daje sljedeća poučna priča. Neki je moćan kralj imao raskošnu palaču kojoj su se svi divili i dolazili je vidjeti izdaleka, to čudo. A kralj, on je svakome od posjetitelja na ulasku u palaču dao žlicu punu ulja i naložio da je pri razgledu palače ponese sa sobom te pazi da se ulje ne prolije. Oni koji su razgledajući ulazili u svaki kutak palače, istezali vratove da se nadive čudima ukrasa, koji su se provlačili uskim prolazima da dopru do još većih divota, redovito su do kralja dolazili prazne žlice, bez ulja.  Ono se prosulo putem. Oni pak koji su, idući iz dvorane u dvoranu, budnim okom pazili na svoje žlice s uljem nisu vidjeli raskoši niti mogli pohvaliti divote kraljeva djela.

Naša je životna zadaća vidjeti sve ljepote Božjeg stvorenog svijeta pomno pritom pazeći na ulje za svjetiljke naše duše. Diviti se širini neba, zelenilu zemlje, vidjeti dobrotu u Božjim stvorenjima. Osjetiti zahvalnost pred veličinom Božjega djela. I znati da smo pozvani biti baštinicima Božje slave u vječnosti ako samo sačuvamo čistim svoje srce.

Autor: Biserka Kolarec