Iz svog života mogu posvjedočiti da sam rođena i odrasla u tradicionalnoj katoličkoj obitelji koja svetkovala nedjeljnu misu i blagdane, održavala obiteljsku molitvu i živjela sakramentalnim životom. 

    Odrasla sam sa franjevcima u Banjalučkoj biskupiji. Krizmao me je sadašnji biskup Franjo Komarica, no nigdje u katehezama za sakrament potvrde nisam čula o “živom” Duhu Svetom. O sili i snazi DS koji nam je dat krštenjem i potvrđen darovima u sakramentu Svete Potvrde. Možda su moje uši tada bile začepljene (znate onu izreku mladost = ludost).

    Tek odlaskom na jednu duhovnu obnovu koju je vodio karizmatski svećenik fra. Ivo Pavić u Šurkovcu 12.06.2011. g. na blagdan Duhova moje uši i oči se otvaraju. Od tada moj se život mijenja. Iskusivši izljev Duha Svetoga i ozdravljenje kralježnice (od koje sam trpila nesnosne bolove), bivam nanovo rođena. 

    Moje uši čuju i upijaju nedjeljna čitanja, mozak ih razumije, a srce pohranjuje. Javlja se potreba za čitanjem BIblije koja je do tada skupljala prašinu na jednoj od polica, jer mi nije bila razumljiva. Probuđuje se želja za svjedočenjem što je Isus učinio u mom životu i za evangelizacijom u širem okruženju (među prijateljima, na poslu, u obitelji i župi). 

    Tako me je vjetar kojim je Duh Sveti puhao doveo i do naše župe i osnivanje molitvene zajednice 2013.g. U početku si sam sebi čudan, a onda vidiš da ima i drugih ljudi koji tako razmišljaju i to sa već podužim stažom u drugim karizmatskim zajednicama, a žive u našoj župi. 

    Ulaskom u molitvenu zajednicu dobivam potvrdu o sili i snazi Duha Svetog u našim životima. O ljubavi ŽIVOGA ISUSA koji je s nama u svakom trenu našeg života. Po molitvama i prednju svoga života u njegove ruke, Gospodin mi daje mnoge milosti. Do tada sam bila tiha, plaha i povučena osoba. Dobivam dar govora za svjedočenje. Ne znam, niti se posebno pripremam kad trebam govoriti, ali Duh Sveti se pobrine za to. Dar opraštanja je jedan od najvećih darova koje sam dobila. Ljubav, koju nam Isus daje razlijevala se i na moju obitelj i na ljude koje sam susretala. Hvala ti i slava Isuse! 

    Kroz ove godine svjedokom sam brojnih ozdravljenja i oslobođenja. Naučila sam što znači biti spreman za borbu protiv zla, kako navući oklop, staviti kacigu i uzeti mač. U toj borbi zna se tko je pobijedio. ISUS JE ŽIV!

    Draga braćo i sestre u Kristu, Duh Sveti puše gdje hoće i kad hoće i nikad ne znamo kad će djelovati i na koji način. Poziva i vas danas na otvorenost srca. Nema tu nekog posebnog recepta, ali ima jedan sastojak bez koje ne može djelovati a to je naše DA. DA Isuse želim biti tvoj, Želim svoj život danas predati tebi i ti upravljaj s njim. 

    Ako danas čujete njegov glas, ne ostanite srca tvrda. Ps. 95, 7-8. 

P.S. Dok sam pisala svoje svjedočanstvo reče mi kolegica s posla: “Daj skrati, pa napiši i moje, kako sam zbog tvojih priča, nakon pet godina napokon ovog Božića otišla na ispovijed.” Sve se urotilo da ne ode. Došavši autom do crkve nije bilo parkirnog mjesta. Pomoli se ona. ” Bože nećeš valjda dopustiti da se zbog parkirnog mjesta ne ispovijedim kad sam već to odlučila.”  Vozeći se polako ukaže se jedno mjesto, zadnje u nizu. Dođe pred crkvu a red do ceste. “O Bože” – pomisli – “Ti si mene čekao pet godina pa mogu i ja tebe pet sati.” U to iz crkve izađu tri mlada svećenika i pozovu ljude u crkvu na nova mjesta za ispovijed. Došla je na red za petnaest minuta. U ispovijedi, čudom se čudila, dobila tri Očenaša za pokoru, a nije je bilo tako dugo. Kaže: “Izmolila ja i više od toga, za svaki slučaj.” Sretna i olakšana došla kući i svojoj obitelji. 

    Želim vam svako dobro vaša sestra u Kristu, Tatjana Kaurić.